Na Hrvatsu stranicu o Reformi_Islam index.html
Muhamed nije bio totalan ženomrzac. Za njega žena nije bila “organ Vraga” (Sv. Bernand) nego utvrđenje protiv satane, u tome što žena umanjuje opasnost od – nečistoće. “Najbolje blago koje čovjek može imati je lijepa žena koja ga čini zadovoljnim kada on gleda u nju I koja štiti sebe kada je on odsutan.” “Najbolje od svih komoditeta svijeta je lijepa žena.”
Ali, muškarac je glava porodice I nakon konsultiranja sa svojom porodicom, ima posljednju riječ u odluci. Na muškarcu leži odgovornost branjenja I proširenja Islama.
“Muškarci su superiorni naspram žena na taj način što je Bog jedne obdario kvalitetima iznad drugih, jer ih oni održavaju u njihovom postojanju. Stoga prava žena se pobožno pokorava.” (4:34) (Prevodioc Abdullah Jusuf Ali)
“Muškarci imaju autorizaciju jer je Alah jedne napravio superiorne drugima, jer oni troše svoje bogastvo da ih izdržavaju…” (1:31) (Prevodioc M.M. Kahib)
Nemogu reći koji je prevod najbliži orginalnoj Arapskoj, ali AYA je vrlo često opravdavao neke od ružnih stvari Kur¨anu tako da “superioran” je najvjerojatnije najbliži prevod.
“Uloga muslimanske žene u zajednici” nalaže: “muškarčev mozak se strukturno razlikuje od ženskog, pokazujući znake superiorne inteligencije I mentalnog izrasta.”
“Muškarci imaju stupanj mogućnosti naspram žena.” (2:28) Ovo podrazumjeva kvalitete vodstva, nadzora I održavanja koji su poklonjeni muškarcu.”2 Čak I danas žena nesmije primiti muškog gosta u kuću niti od njega uzeti dar bez suprugovog odobrenja. Suprug ima zakonsko pravo da ograniči slobodu kretanja supruge, kao što su napuštanje kuće bez njegovog odobrenja. Isto tako može zabraniti supruginu familiju da je posjećuje ili suprugu da posjeti svoju familiju. 3
Žene ostaju maloljetnici čitav život, I neznaju ništa pozitivno o vanjskom svijetu tako da je jako malo njih spremno prkositi sistemu. Dok su njihova braća razmaženi I sve im je dopušteno, kćerka pomaže u svakidašnjim kućnim poslovima, od rane dobi. Od nje se čak očekuje da vodi brigu o mlađoj braći koji su svjesni da (4:34) (Allah smatra curice potčinjenim dečkima) I oni je kazne ako je prespora. Islamski zakon prepoznaje suprugovo pravo da disciplinuje suprugu za njenu neposlušnost.
Vic iz Bagdada? Abdulah je jahao na kamili sa svojom mladom. Kamila se otela iz ruku I Abdulah reče: “To je jedan”. Otela se opet I on reče:”To je dva.” Treći put kad se otela, Abdulah je zakla. Na to njegova reče da je bio grub prema kamili. Na to Abdulah reče:”To je jedan.”
Dok kod puno mediteranskih kriščanskih grupa, muški obraz I porodični ponos diktira da žena u familiji mora znati kako se ponašati. Brat prati sestru gdje god ona ide; ovo mu daje osjećaj posjedništva I autorizacije nad njom. Uloga oca, brata ili supruga nad djevojkom da je kazni ili šta više ubije ako nanese sramotu.
SKROMNOST
I muškarci I žene su vezani Ghadd al-Basar (spuštanje pogleda). “Prvi pogled je oprostiv ali drugi ne dozvoljen”. (Muhamed) Razlog toga je, naravno, da pogledi mogu prerasti u ljubav I konačno mogu dovesti do nečistoće ili preljuba. Naravno ako žena treba biti pregledana od strane liječnika ili ispitivana od strane sudije ili tako što, susret pogleda može biti neophodan. Prorok je rekao:” Ne pozivaj žene kad su njihovi muževi odsutni, jer Satana će kružiti u tebi umjesto krvi. Mlađi ili brat je smrt.” (Tirmidhi)
Prorok je rekao:”Onaj koji dirne ruku žene, bez posredstva zakonite veze sa ženom, na Sudnji Dan žar će mu biti stavljen na dlan.” (Takmalah) (Ovo proklestvo se ne odnosi na starije žene) Stoga je rukovanje sa ženom, ne-islamski običaj. Prorok je rekao nekome koje virio u njegovu sobu.” Da sam znao da si virio, bio bi ti ugurao nešto u oko…” (Bukhari)
…I kad pitaš ženu za nešto (neki predmet), pitaj iza zavjese.” (33:53) “Ostani mirno u svojo kući I ne izlaži svoju ljepotu I nakit kao u periodu prije islama.” (33:33) Odvajanje od muškarca znači da “izdržiš muškarca bez prilike da ga stvarno upoznaš ili da mu pokažeš kako da te shvati”.
Svi se boje ženske seksualnosti I viđen je kao izvor provokacija. ‘Fitna’ znači ljepota I to je kako muškarci vide ženu od menopauze. Prorok nije smatrao Khadijah da bude fitna, jer on njie predstavio pokrivanje dok nije našao mlade žene kao što su Ajša I Zajnab. Ženi nikada neće biti dozvoljeno da ide u javnost dok ne postane fitna. On ide u kupovinu I jedino muškarci odlaze u kafiće. Žena koja izađe iz kuće u zapadnjačkoj odjeći, izaziva muškarce da je zlostavljaju I progone. Pojam štovanja žene je stran islamskoj kulturi. Ono ne kaž da muslimanske žene ne bi trebale nositi šminku I parfeme kad su javnosti. Neki pravnici misle da nije grešno otrgnuti dlake sa ženskog lica, ali Imam al-Nawawi se ne slaže. Muslimanske žene ne smiju upotrebljavati javna kupatila kako bi to moglo dovesti do zla. One se ne smiju skinuti nigdje drugdje do u svojoj kući. Muškarci smiju upotrebljavati javna kupatila ili bazene ali pod uslovom da nikada nisu goli. Ako bogat čovjek ima svoj bazen samo jedna žena smije da mu se pridruži, ali sinovi ili polu-sinovi, koji su prošli pubertet ne smiju da je vide.
Shariah ne dozvoljava muslimanima plesati na ne-islamski način. Mješana sportska sala, gdje žene nose trikoe ili slične zategnute djelove odjeće nisu tolerisani od strane islamskog zakona. Prorok više voli da se žene mole kod kuće; u džamiju mogu doći I moliti se iza muškaraca samo pod uvjetom da nemaju menstruaciju.
HOMOSEKSUALNI MUSLIMANI?
Kur¨an kaže:”Ako ijedna od vas žena je kriva za lezbijizam…zarobi ih…dok ih smrt ne uzme.” (4:15) Ali za muškarce: “ Ako dva muškarca počine nečistoću (sodomiju) kazni ih obojicu. Ako se pokaju I poprave, pusti ih. Allah je oprostan I milostiv.” (4:16)
Sodomija je uobičajena među neoženjenim muškarcima, ali obično prestane kad se muški ožene.
Aktivan partner donosi malo sramote, ali pasivan partner je preziran, ali opet ne na istom stupnju kao na zapadu.
BRAK
Neženjenost I monarhija su strani koncepti islamu: “neženjenost nije uvijek vrlina, a može biti I porok.” (n249 AYA) Svatko tko se može vjenčati trebao bi to uraditi. Ljudi bi trebali nastaviti ljudsku rasu I donijeti djecu na ovaj svijet da se boje Allaha. Iznimka bi bio čovjek koji nema penisa, ljubavi za djecu ili koji bi oslabio u svojim religijskim odgovornostima, kada bi se oženio.
Citati iz “Prava Allaha I Ljudskih PravaĆ, Pakistan, 1981: “Jedna od veoma važnih roditeljskih obveza je da ožene ili udaju svoju djecu kada oni dostignu godine puberteta, jer drukčije će djelomično roditelji biti odgovorni na Sudnji Dan za svaku moguću odredbu.”
Muškarac bi trebao imati kritični pogled na lice I ruke svog budućeg partnera,s namjerom da upozna sebe sa njezinom ljepotom I osobnošću; on ne bi smjeo žestoko buljiti. Ako muškarac želi znati više on može zatražiti od žene da mu izađe u susret I da izvjesti sve u detalje. Isto tako žena ima pravo gledati u budućeg supruga. Ne dopuštenje posjete nisu dozvoljene, ali familija I djevojka trebaju potvrditi da postoji zajedničko razumjevanje među dvoje partnera. Nije uopće začudo da skoro svi muslimanski brakovi su kao “kupovina mačka u torbi”, što se tiče seksa.
Kur¨an kaže: “Ne zaustavi ih da se udaju za svoje muževe ako među njima postoji razumjevanje.(2:232) ali Imam Malik kaže da je ovo pravo ijbar-a, pravo djevojkinog oca da interveniše. Dogovoreni brak nije moguć bez djevojkinog slaganja. Mada u selima nema prostora za raspravu. Djevojka mora prihravatiti bilo koga tko joj je ponuđen, bilo da je on deformiran, gluh, slijep ili slabouman.
Restrikcije na broj brakovnih veza postoje. Neke u tvojoj zemlji nisu smatrane normalnim, su te da žena se ne može udati za svoga očuha (djevojka I njegov sin su možda imali istu babicu), polu brata (npr. Ne krvne srodnosti), majčinog polu brata, polu sina, njezine kćerke supruga (bilo da je ona mrtva ili živa). Ona I njezina sestra nemogu biti udate za istog čovjeka u isto vrijeme niti može ona I njezina tetka biti udate za istog čovjeka.
Suprug mora dati miraz ženi, ali ako je siromašan veličina miraza može biti neznatna. To je cijena bračnih prava koje on ima nad njom, I može se vratiti poslije prvog bračnog odnosa. “Oženi ove djevojke s dozvolom njihovih gospodara I plati im miraz.”(4:25) Suprug mora podnositi životne troškove supruge.
Mlada obično ide živjeti u suprugove familije. Ovo može stvoriti probleme sa svekrvom. Majka je obično uz sina I očekuje od njega da je na njezinoj strani u vrijeme bilo kakve svađe koja bi postojala među dvije žene.
Muškarac ne smije lišiti ženu seksa: maksimalna vremenska kazna, dozvoljena po islamskom zakonu je četiri mjeseca.
POSLUŠNOST
Supruga mora biti pokorna suprugu, ali samo ako prava Allaha dođu prva, npr. On je ne smije nagoniti da pleše, itd. “Ženina poniznost suprugovoj autorizaciji je dio njezinih vjerskih obveza…koje će joj pomoći da dođe u Raj.”6 Žena ne smije reći ne na muškarčevu ponudu za seks. Prorok je rekao: “Kada muškarac pozove svoju suprugu da zadovolji njegove potrebe, ona mora doći čak I onda kada je zauzeta oko kuhanja.” (Tirmidhi)
Zakon može natjerati ženu da se vrati suprugu I dovesti je natrag pod policijskom pratnjom. Žena ne smije trošiti suprugove novce bez njegovog odobrenja. Jedina iznimka je ako je on bogat I ako novac za osnovne potrebe.
Prvi korak u zadržavanju pokornosti je upozorenje. Ako to ne uspije popraviti suprugu, drugi korak je da suprug odbije dijeliti krevet s njom, što znači suspendiranje bilo kakvih konjugalnih veza. Ako je ovo nedovoljno treći korak se poduzima gdje suprug upotrebi batine. “Svrha batina nije tu da se zada bol nego da žena dođe sebi I da se nanovo izgradi autorizacija.”7 Ali “nemoj tući svoju ženu po licu ili na bilo koji drugi način koji bi ostavio masnice na njenom tijelu.” (Muhamed) Prorok kaže:”Tvoje tretiranje žene bi trebalo biti dobro isto kao I pravedno.
MNOGOŽENSTVO (POLIGAMIJA)
U slučaju neukrotive žene koju suprug nemože reformirati, najbolja solucija je odabrati drugu ženu. Isto to slijedi ako je žena bolesna, jalova, stara, ili ima nezdrav um ili ako jedna žena nemože zadovoljiti muškarčeve prirodne potrebe. U takvim slučajevima poligamija može dati odgovor (soluciju), ali “čovjek koji oženi više od jedne žene, a onda se snjima ne ponaša pravedno uskrsnut će s pola uma paraliziranog. (Muhamed)
Poligamija je dopuštena od strane Kur¨ana, maksimalno šetiri žene tako da se pravednost može izvesti za sve žene.
Iako financijski status supruga je veoma važan faktor u donošenju odluke da li bi on trebao imati više od jedne žene. Nije potrebno dobiti suglasnost prve žene prije vjenčanja druge, itd. Ali on mora imati odgovarajuću vezu sa svim svojim ženama: “Nemoj se samo oslanjati na jednu, ostavljajući ostale po strani.” (4:129) Kada se žena tek uda ona dobije povlašteni tretman do jednog tjedna ako je djevica ili tri dana ako je prije bila udavana, ali poslije toga ona mora dijeliti suprugovo slobodno vrijeme nepristrasno. Ali, u stvarnosti, vrijeme nije podijeljeno podjednako. Jedan egipatski poligamist je rekao:” To je sasvim normalno. Muškarac je blizu svoje nove žene najmanje dvije godine:” Kako je Allah kreirao čovjeka sa prirodnim potrebama za više od jedne žene, tako bi suparnica trebala odbiti osjećaj ljubomore. Qur¨ah, crtanje mnogih može biti nepristrana metoda dijeljenja vremena podjednako među ženama. Gdje svaka žena dođe na red, od zalaska sunca do zalaska sunca, je uzet kao period I tijekom dana suprug može osnažiti sa ženom s kojom je spavao prošle noći.
Po mogućnosti, svaka žena bi trebala imati odvojeno mjesto stanovanja, gdje bi je suprug mogao posjećivati. Suparnice ne bi trebale biti u istoj kući osim ako se one slože na zajednički život ili je ono podjeljeno na apartmane. Bilo kako bilo, one mogu dijeliti isti krevet, ako se one slože, ali je haram (ne zakonito) za suparnicu da vidi supruga kao ulazi u drugu ženu. Druga mogućnost je da suprug imam odvojeno mjesto stanovanja dok ga njegove žene, koje mogu živjeti u istoj kući, posjećuju, svaka u posebno vrijeme. Ako on želi putovati, ali može samo jednu povesti, ona bi trebala biti odabrana od strane Qur¨ah.
Poliandrija, žena koja ima više od jednog muža, je prostota islamu. To nije izvodljivo u jednoj patrijahalnoj zajednici, gdje je jedan muškarac glava porodice. Niti bi svaki muškarac znao svoju djecu u svrhu nasljeđa. (Moderni DNA genetsko mapiranje bi prevažišao ovakav prigovor) Još jedan razlog proturječja poliandriji je od strane Khurshid Ahamad:” Ako istražimo podrijetlo zaraza, možemo vidjeti da one potjeću od žena koje su seksulano posjećivane od više nego jednog muškarca.”8
Naravno, kad bi svi partneri ostali vejrni ne bi postojao razlog zašto bi poliandros (više od jednog muškarca) brak bio više sklon prenošenju zaraza od poliginos(više od jedne žene) braka.
Zbog zapadnjačkog utjecaja, brakovni zakoni nisu uvijek u skladu sa Kur¨anom I Hadith-om. Na primjer, u pakistanu pismeno dopuštenje je (bilo) potrebno od strane Odlučnog sabora prije vjenčanja sa drugom ženom. Isto tako pristanak prv ežene je potreban, osim u slučajevima ludila, tjelesne slabosti ili neplodnosti. U Tunisiji I Siriji poligamija uopće nije dopuštena. Ovo će se bez sumnje promijeniti ako fundamentalisti dođu na vlast. Iako je Muhamed imao devet žena u isto vrijeme svi ovi brakovi su bili politički motivirani. Da bi udružio plemena, Prorok je napravio veliku žrtvu.”9
RAZVOD
Islam želi da brakovi budu vječna obveza, ali ako ovo nije moguće onda je razvod jedini izlaz. U većini slučajeva suprug se rastavlja od žene I stime gubi miraz.
Najopravdanija forma razvoda je Talaq al-bida gdje suprug kaže supruzi: “Talaq, Talaq, Talaq”. Zato što je ovo neizmjenjivo, Kalif Umar, je bičevao muškarca koji se razvede od svoje žene, samo u jednom proglašenju. Isto tako Talq al-Bain je neizmjenjiv gdje suprug izrekne “Talaq” na tri različita vremenska razdoblja. Ovo je manje nepromišljena fporma razvoda I zbog toga je obožavana.
Sa Talaq ar-Raji suprug izjavi:”Talaq” samo jednom I stime odustane od spolnog odnosa sa suprugom u periodu od tri mjeseca. Ako za ovo vrijeme on ima spolni odnos s njom, čak I ako ona odbija onda je “Talaq” poništen. Točan iddah (period čekanja) je pitanje asprave među pravnicima. U svim slučajevima, “Talaq” ne smije biti izrečen dok žena ima menstruaciju ili još uvijek krvari poslije poroda, pošto njezina nemogućnost u spolnom odnosu može zgraziti supruga. Muškarac se može rastaviti od trudne žene sudeći po svim pravnicima.
Poslije trećeg razvoda haram(nezakonito) je I kažnjavanao za bivše partnere da imaju spolni odnos. Stoga, ako oni imaju želju da se ponovno uzmu, važno vrlo ja važno da se žena prvo uda I razvede od nekog drugog. Ovaj drugi brak mora biti potpun pod islamskim zakonom tako da bivši suprug može vidjeti da li on ima ikakav odjećaj ljubomore, I da li tu uopće postoje ikakvi osjećaji. Ovaj običaj, zvan halala, smatran je breljubom od strane Kalifa Umara.
Žena se može rastaviti od supruga pod “Pravnim lijekom” Faskh-a ako je to odobreno od strane Qadi, Sudom. Utemeljenosti se mogu razlikovati među različitim Školama Zakona ali uključuju nedostatak seksa, okrutnost, nedostatak izdržavanja, ako je suprug nestao, ludilo, opasne zaraze, čak I nekompatibilnost.
Neko će se upitati žešto je tako lako za muškarca da se razvede, a tako teško za ženu. “Ako bi ženama bilo dozvoljeno da se razvedu, moguće je da bi milijuni njih se rastavilo od svojih muževa.”10 jer postoji vrijeme u mjesecu kada žena nije u potpunoj kontroli svojih osjećaja, ljutine, depresije ili ljubomore – biti ljuta zbog običaja koje joj normalno ne bi smetali.
Kur¨an(4:28) objavljiva metodu po kojoj žena može pitati muža za razvod braka, Khul, ako on hoće I ako je ona u mogućnosti da ispaliti dio ili sav miraz koji je dobila. Ova metoda ju obvezuje da izdržava dijete dok god ono sisa. Khul se ne smije olako uzeti: “Ako žena zatraži razvod od svoga muža bez specifičnog razloga, miris Raja će joj biti nevjeran.” (Muhamed)
Muškarac koji optuži svoju ženu za preljub, ali nema svjedoka mora se zakleti četiri puta da je optužba istinita. Peti put mora se zakleti da će ga proklestvo Alaha stići ako je optužba lažna. Ovaj važan iskaz muža predaje ženu sklonu kazne. Jedini način kako bi se ona mogla spasiti je da porekne optužbe četiri puta zakletvom I zukune se da će je Alahovo proklestvo stići ako ne govori istinu. Jedini izlaz iz ovog neprohoda za sud je da ih razvede.
Zakoni preljuba nisu uvijek u skladu Sunna I srž su borbe sa fundametalistima. Naprimjer, u Egiptu, kazna za preljubnicu je samo dvije godine zatvora. Za muškarca kazna je šest mjeseci, jedino, ako je učinjeno u porodičnom domu. Ako je muškarac uhvaćen na djelu sa prostitutkom, on nije kašnjavan, ali je upotrebljen kao svjedok protiv nje.
Ako žena nemože dobiti razvod kroz sud ili Khul, ona može apostolirati I stime se razvesti. Ovo je moguće u Indiji gdje ona legalno nemože biti ubijena za apostoliju. Dok ne dođu vremena kada islamska vlada dođe na vlast…u Indiji.”11 (Hindu I slobodno mislioci čuvajte se!)
Rastavljena žena živi u porodičnom domu do iddah (period čekanja) nije završen. Ona nemože napustiti dom, niti je muž može istjerati. On mora da je izdržava dok ona ne izađe iz kuće, otputuje (osim ako ode na Hadž) bez njegove dozvole, odbije njegova konjugalna prava ili je zatvorena zbog počinjenog kriminala.
NADZOR DJECE
Nadzor ovisi o tome koja je Islamska Škola Prava upetljana. Tradicionalno muška djeca pripadnu ocu po završetku dojenja, a to je u drugoj godini, dok djevojčice napuštaju majku u sedmoj godini. Kako je ovo, u mnogim slučajevima, dovelo do socialno teških posljedica, Malechite Škola Sunni Islama dopušta djevojčicama da ostanu uz svoju majku, a dečkima do puberteta. Majka ne može dobiti nadzor ako ona nije sposobna da brine o njima, niti ona može poslije ponovnog braka sa drugim čovjekom, zatražiti nadzor djece. Njezina majka, ali samo pod uvjetom da ne žive zajedno, ili njezina bivša svekrva čuvaju djecu. Majka ne smije raditi; ona mora imati dovoljno vremena da ih nadgleda.
MJEŠANI BRAKOVI
Muslimanskim muškarcima je dozvoljeno da ožene zimmis (ne-muslimanke u islamskoj zemlji) ali muslimanskim ženama nije. Razlog svemu tomu je to da ženska narav, smtrana manje dominatnom I fleksibilnijom, ona ima više šansi da poprimi njihov način života, jer je nesposobna da efektuje njihov način razmišljanja. U najboljem, to bi bila kardinalna veza, a ne bojažljiva Alaha.
Ipak, Islam mrko gleda na muslimanske muškarce koji žene zimmis. Bilo je slučajeva gdje Proroci Umar I Ali nisu dozvoljavali takve brakove: “Nećeš naći ljude koji vjeruju u Alaha I Sudnji Dan, da vole one koji se protive Alahu I Njegovom Poslaniku.”(58:22) Ako se takav brak desi, onda se djeca moraju podignuti kao muslimani.
VJENČANJA DJECE
Djevojka koja je dana u brak kao maloljetnik od strane nekog drugog do oca ili djeda je u mogućnosti da prihvati ili odbije brak kad postane punoljetna. Ali, pravnici se drže toga, da ako je dana od strane oca ili djeda da mora prihvatiti.
Djevojka je vrlo često doslovno natjerana da se uda za starog čovjeka, jer on posjeduje nešto zemlje ili može dati veliki miraz.
Prorok je oženio Aišu kada je ona imala devet godina I ovo je bilo smatrano kao dozvoljene godine za brak, dugo godina. Čak I danas mnogi fundametalisti vjeruju da je djevojka odrasla osoba na prvi znak puberteta. Ne Kur¨anski zakoni uvedeni u znatan broj držana, potisnuti zapadom, ograničavajući godine za brak na 15 ili 16.
ŽIVOTNI TROŠKOVI
Kur¨an odobrava ženi životne troškove I u uzvrat suprug dobije konjugalna prava. Ali, “on čija opskrba je ogtaničena, pusti ga da troši to što mu je Alah dao.”(65:7) U drugu ruku, od žene se ne očekuje da gladuje snjim I može dobiti razvod ako on nema ništa.
IMETAK
Islamki zakoni u svezi s nasljeđem su prekomplicirani, da bi se raspravljalo o njima u detalje, ali generalni zakon je da žensko dobija polovinu nasljeđa od muškarca, Naprimjer, u odsutnosti svih drugih nasljednika, sin bi nasljedio dvije trećine a kćerka jednu trećinu.
Ako žena imre I iza sebe ostavi sina I kćerku onda njezina imovina je podjeljena između muže I djece; ako su oboje djece kćerke onda njihovi staratelji (u odsutnosti braće) također dobiju dio.
Udovica dobije četvrtinu imetka od preminulog supruga, ako on nema djece; ostatak ide njegovim roditeljima ili mlađoj braći I sestrama. Ako iza sebe ostavi djecu, udovica dobije osminu. (Stari testament je još krući prema udovicama. Ona uopće nije nasljednik muževog nasljeđa. Da bi preživljela, mora se osloniti na djecu ili svoju familiju.)
TRUDNOĆA
Planiranje familije bi trebalo biti pravo svake žene, a islam nije tako negativan u tom espektu kao Rimski Katolicizam. Obje religije žele broj stanovnika da raste, a to je da žena treba imati potomstvo djece – isto kako je Hitler pokušao rasplođavanje ratnika. Ali velike familije nisu uvijek sve što su pretpostavljene da budu. Što se tiče majke, pretjerano rađanje djece može dovesti do brzog starenja I slabog zdravlja. Djeca budu u manjku roditeljske pažnje, slabog obrazovanja a gužva može dovesti do seksulanog zlostavljanja mlađe djece od strane starijih.
Islam shvaća damilijuni spermi I jaja nemogu biti iskorišteni I priča o Onanu, koje ubijen os trane Jehovah jer je izbacivao spermu na zemlju, nemože se naći u Kur¨anu. Niti je zaustavljanje fertalizacije jajeta smatrano kao grijeh u islamu. To uključuje ayl (coitus interruptus ili povlačenje) koje je Prorok odobrio u nekoliko navrata, iako je Kalif Umar zabranio to bez ženine dozvole. Gumene naprave kao što su kondomi I diafragme I spemicidi ili kontracepcione pilule nisu zabranjene, barem ne u Maroku, Tunisiji, Turskoj, Pakistanu I Egiptu. Jedna Prorokova poruka upotrebljavana od strane podržača “Planiranja Porodice” je rekao:”Najveća katastrofa je puno djece I slabo ekonomsko stanje.” Ali, mnoge ulame (muslimanske hiarhije) vide kontracepciju kao ohrabrivanje za pred bračni seks I zbog toga je ne podržavaju.
Sterilizacija je smatrana neprirodna kao I abortiranje, koje je zabranjeno kao metoda planiranja familije.
Ilegalni abortus u Egiptu je glavni uzrok smrti kod trudnih žena. Abortus je smatran ubistvom, ili zbog momenta kontracepcije ili od ubrzavanja jajeta sa tri mjeseca, razlikuje se od pravnika. Ali abortus je dozvoljen čak I kasnije ako je život majke u pitanju. Dvije liberalne države; Tunisija I Somalija, gdje je abortus legaliziran u svrhu borbe protiv ogromnog broja populacije.
Novosti br.1 “Žene Protiv Fundamentalizma” kaže da , “poslije pada Shah-a I zgrađivanja islamske republike, žene su postale prve žrtve islamske ideologije. Jedno od prava koja su oduzeta ženama je pravo pristupa kontracepciji I abortus. Abortus je bio ilegariziran sa opakim prognonstvom za oboje ženu I doktora. Ironično, ovaj isti režim oslobodio je mnoge od trudih političkih zatvorenika! U jedananest godina od revolucije, populacija Irana se povećala od 36 milijuna do oko 50 milijuna. Iranski režim nije bio u mogućnosti da opskrbi tu populaciju. Sada je odjenom taj režim odlučio da kontracepcija I abortus I nisu tako veliki grijesi! Iako abortus još uvijek nije legariziran, ipak ne kažnjava one koji to učine.
Vrlo često žene odbiju da upotrebljavaju kontracepciju, jer osjećaju potrebu da stalno budu trudne da bi omogućile supruga sa sinovima. Zbog toga klinike, ako su legalne, naglačavaju popravak ginekoločkih uvjeta, sprečavanje pobačaja I vremenski razmak između djece, a ne kontrolu populacije. Muslimaske zemlje imaju najveći broj djece na godinu na svijetu – veći nego najsiromašnije zemlje Južne Amerike.
OBRAZOVANJE ŽENA
U islamu djevojke su neškolovane. Jedan tekst, “Žene u Shariah” poklonio je 90% svog poglavlja na “Obrazovanje” raspravljajući učenje Kur¨ana I Hadita I ostatak na odvajanje spolova u školama. Mnogim džamijskim školama je zadovoljstvo da učenici recitiraju stihove iz Kur¨ana na Arapskom koje oni možda I nerazumiju. Nije čudo da obrazovanje sekularnih predmeta kao što su matematika, nauka, socialni predmeti, biznis I teknički predmeti, je tako slabo jer je neproporcionalan postotak vremena je utročen na Sunna. Nije ni čudo da ne-muslimanska vlada neće registrirati muslimanske škole ako se općeniti obrazovni sekularni školski program ne počne učiti koji će pomoći učenicima I naciji.
Egipatski psiholog, Nawal El-Saadawi (“Skriveno lice Eve”) koji je specializirao u neurozama žena, kaže: “Obrazovanje ženske djece je spor proces razaranja; srž njene sposobnosti I uma…njezin kapacitet da misli samostalno…zbog toga će ona uraditi ono što su joj drugi rekli…I bit će žrtva njihovih odluka.”
U 1970-toj, 85% arapskih žena su bile nepismene, uspoređujući ih sa 60% muškaraca. Drugdje, slične brojke su dane za Pakistan, ali da li bi vjerovali definiciji pismenosti? Ne, ne sposobnost pročitati novine, 5000 ili više riječi, nego sposobnost čitati ili naposati sopstveno ime! Doskora, neke držane su pokušale poboljšati stannje školstva za djevojke, ali mnogo više se mora uraditi. Veliki dio problema je to da ljudi imaju negativno mišljenje u svezi ženskog obrazovanja: ono ih može izložiti moralnoj opasnosti, može povećati njihova očekivanja, smanjiti njihovu pažljivost I pokornost, I smanjiti njihove šanse za brak sa samo – mišljenim muškarcem.
LEGALNA PRAVA ŽENA
Kazna za ubistvo žene je isto kao I za ubistvo muškarca. Na primjer, jevrej je ubio djevojku na taj način što joj je zdrobio glavu; Prorok je snjim učinio isto. Isto se tako postupa sa ženom.
Pravnici se razlikuju u mišljenjima, da li žena može biti sudija, državni ministar, načelnik policije, itd. Nema sumnje u svezi pozicije predsjednika, je rje Prorok rekao: “ Nacija neće napredovati ako je vođena od strane žene”. Do kraja su islamski fundamentalisti čvrsto nastojali da sklone gospođicu Benazir Bhutto sa mjesta predsjednice Pakistana.
S obzirom da se njezin suprug suglasio da žena može raditi neke poslove. Ali, samo ako ne šteti kuću I porodicu, koji trebaju doći na prvo mjesto. Poslovi koji ne dolaze u obzir su: plesačica, kelnerica, prostitutka, model, glumica ili pjevačica. Žena može raditi kao prodavačica ali samo pod uvjetom da se ne mješa sa muškarcima. Stoga, raditi na tršnici je ne –islamski. Ovo ne ide za stariju ženu. Kada ona dostigne 50 ili je smatrana preko toga, ona više nije smatrana seksulanim objektom I može se mješati s muškarcima.
Prodavanje iz vlastite kuće gdje su kupci žene, djevojke ili mali dečki ne pravi nikakav problem. Kolibne industrije u kući znače da žena može nadgledati pudah. Mogući ručni radovi su šivenje, pletenje, vezenje, bojenje materijala, pravljenje košara, lončarstvo, nakit, itd. Muslimanska žena može predavati u ne odvojenim osnovnim školama ali samo pod uvjetom da su svi ostali nastavnici žene, ili u ženskoj srednjoj školi ili fakultetima. Isto tako žene doktori I medicinske sestre bi trebale raditi u ženskim zatvorima I bolnicama. Socialni radnici su također potrebni da se brinu o mladim osuđenicima I ženama.
RELIGIJA ZA ŽENE
Idealna religija za žene ( ako je one uopće trebaju) bi imala kao mentro jedno razumjevanje, ne – predrasuđujuća “uzvišena ptica”, dobrotu kao Isis, Venera ili al – Lat.
Allah i Jehova su previše zaolkupljeni muškarcima jer su oni bili bazirani prema patrijalnim zajednicama gdje je muškarac glava ekonomije I familije. Monoteistički muškarac Bog osigurao je da žena bude držana na svom mjestu na njivi, porodilištu, kuhinji I u spavaćoj sobi (u krevetu). Muškarac je htjeo biti ubjeđen da će njegova imovina biti prosljedena na njegovo sjeme.
SEKS U ISLAMU
Kad ćevjek uzme u obzir Kur¨ansku kaznu za nečistoću I preljub, čovjek bi pomislio da bi promiskuitet I seks kriminal trebali biti minimalni. Ali, silovanja I zlostavljanja djece nisu I većini slučajeva, uopće prijavljena. Razlog tomu je to da “žrtva je krivac” : sramota je okaćena na žrtvu. Naprimjer, istraživanja seksualne agresije naspram ženeske djece ili malihi curica je pokazalo da je više od pola bilo seksualno zlostavljano u muslimanskom Egiptu: brojka od 45% usporođeno sa SAD brojkom od 24%.
Zbog naučnih razloga proporcija muške naspram ženske djece je u bilo kojoj velikoj populaciji 50:50, tako da monogamija, grupni brakovi ili podjednaki miksovi poliandije I poligamije su statično mogućni. Nesumljivo, monogamija je socialno naj – nekompliciranija. Ali u Muhamedovo vrijeme mnogi su muškarci bili ubijeni pljačkajući I u borbi, tako da je bilo moguće za neke muškarce da imaju više od jedne žene. Skoro sve od Muhamedovih 11 žena su bile udovice. Neke od njih je on sam napravio udovicama! (Da li bi ti mogla voljeti, štovati I služiti ubicu svoga muža?)
Ali, danas, ako bogatiji muškarci imaju I do 4 žene, onda mora porstojati broj neoženjenih ili kasno – ženjenih muškaraca. Sa zabranjenom prostitucijom I nećistoćom, homoseksulanošću kao grijeh I mastrubacijom viđenom kao prezir to ostavlja seks u kući. Sestre, rođaci I neudate sluškinje vrlo često uzmu mjesto prostitutke u zapadnoj zajednici. A podjeljene zajednice sa strogom podjelom polova stvara rasprostranu seksualnu frustraciju I zabranu. Jedini Muhamedov savjet siromašnim muškarcima je bio da poste kada dođe do erekcije.
Islam ne osuđuje seks, kao Paul koji je uspio postati glavnim govornikom Krščanstva.
Kur¨anski seks najviše ima na umu muškarce. Žitelji Vrta “nedotaknuti prije od strane muškarca” su nesumljivo tu da općine muškarca. Lijepa omladina Raja, nisu obećana ženama. (52:24)
Islam je opsjednut djevičanstvom. Bog ih je obdario himenom da bi pokazale svoju časnost. Ali, samo 40% djevojaka ima “normalan” himen koji pukne I krvari na prvoj bračnoj noći, za 20% on je tako tanak da on pukne tijekom djetinjstva, a 40% ima elastični himen koji neće puknuti. Toliko o teologiji, da sve ima božiju svrhu. Koja je to pravda da više od 30% djevojaka ne krvari tijekom prvog seksualnog odnosa.3 Otac mlade nemože držati bijelo platno s krvlju sljedeće jutro. Mlada je osramoćena I može čak biti ostavljena (od strane muža) ili ubijena. U slučaju gdje se takvo ubistvo desi, obično je odbačeno od strane suda kao pitanje Izzat, “ponosa”. To su dupli standardi, jer je muškarac ponosan svojih seksualnih eksploatirata I ne prestaje misliti da je njegova fer zasluga za jedan himen u životu. Koliko ja znam, Prorok Muhamed, je imao samo jednu djevicu u svom životu, djevojčicu Ajšu. On nije mislio da je sramota ići tamo gdje je drugi bio: ali nije volio ideju da drugi muškarci uzmu njegovo mjesto, poslije njegove smrti.
Tomu postoje razni razlozi na insistiranju na djevičanstvo. Prvo, naravno, je to da nema opasnosti od potomstva drugog čovjeka, zvano tvojim. Drugo je da mladoženja može obrazovati mladu prema svojoj ideologiji i stim nemože biti uspoređen s drugim ljubavnicima. Vjerovatno ekonomski faktor je najjači.
Kazivanje “Talaq”, tri puta, je jednako smrti, ali jedino muškarac može to reći. Razvod ne postaje potpun dok iddah ne prođe. Iddah od tri mjeseca zadovoljava bivšeg muža da on nije ostavio nasljednika u utrobi žene , a isto tako I budućeg muža da je utoba spremna za samo njegove nasljednike.
SILOVANJE U PAKISTANU
Na nesreću, otkako je Pakistan vraćen islamkoj državi, silovanja žene su dramatično narasla. Naravno, brojke pokazuju drukčije, pod Shariah, skoro da je nemoguće dokazati silovanje. Silovanje je vrlo često iskorišteno kao kazna ženinom suprugu, bratu, ocu ili sinu. Kada je upotrebljeno protiv političkog protivnika, nazvano je “silovanje zbog vlasti.”
Silovatelji često otsjeku nos žrtve da bi pokazali da su one “propale žene”. Silovanje se može jedino dokazati ako postoje četiri muška očevidca. (Ženska izjava nije vrijedna ni pola slučaja velikog kriminala). Ako je slučaj nedokazan, žena može biti kažnjena preljubom I kažnjena smrću. Ima tisuće žena u zatvorima optuženim za zina. Čak iako kriminal nije učinjen rodbina očekuje od žene da počini samoubojstvo, po mogućnosti spaljivanjem svoga tijela. Drukčije se muž rastje od nje ili ako treba platiti prevelik miraz, otkera je u ludnicu. “Ljudska Prava predeviđaju da u Pakistanu policija zlostavlja 70% žena po zatvorima, iako nijedan policajac nije bio kažnjen” 18
OBREZIVANJE ŽENA
FGM(Obrezivanje ženskih spolnih organa) je prevođeno u islamskom Egiptu, Sudanu, Saudijskoj Arabiji, Južnom Jemenu, Sjednjenim Arapskim Emiratima, Bahrain, Omanu, Filipinima, Maleziji, Pakistanu I Indoneziji. Neki apologosti napominju da nije provođno u Iranu, Iraku, Alžiru, Libiji, Maroku I Tunisu. Oni isto napominju da je obrezivanje žena bilo provođeno u pre-islamskom dobu I praktiziran je u nekim ne islamskim afričkim državama. Ali to ne opravdava muslimane koji I dalje nastavljaju brabarsku tradiciju I omalovažavanje “civilne uloge” Islama. Još uvije neki iz redovništva nastavljaju prenošenje obrezivanja žena. Umjesto da strogo zabrane taj stari običaj.
Postoje tri glavna stupnja “obrezivanja”. Prvi stupanj je “sunni” gdje se klitoris kožica otklanja. Ovo je slično muškom obrezivanju I koji fizički ne oštečuje žensku seksualnost. Ali svakako može imati psihičkih posljedica, posebno način na koji se klitoris kožica otklanja na starijim curicama: nekoliko članova djevojčine familije drže djevojku dok se komad kože ne odreže žiletom.
Običaj, nema Kur’ansko opravdanje (nije nigdje zapisano u Kur¨anu) a Prorok nije obrezivao svoju kčerku Fatimu. 4 Postoji jedan hadith po kojem je on štovan, gdje je on Umm Attiya – I koji je sprovodio obrezivanje, rekao: “Smanji, ali ne uništi.” (On ne bi želio svoju seksulanost da bude smanjena ni za jedan mikrovat,( Zaključak ovo haditha je da se sam smanji vrh klitorisa. Ovo je isto poznato kao “sunnam” iako postoji bolje ime Khifad (“smanjivanje”).
Drugi stupanj ženskog “obrezivanja” je klitoridaktomija gdje je čitav klitoris otklonjen. Ovo je doslovna trauma za djevojku: bol I krvarenje može trajati danima – klitoris je ispunjen krvnim žilama tako da može nadoči pri nadraživanju. Ovo je podjednako otklanjanju penisa pošto je klitoris centar ženske seksulanosti I mnoge žene nemogu doživjeti orgazam bez njega. Kako to iko može uraditi svojoj rođenoj kćerki?!
Ako je seks dan ljudima od strane Allaha, onda se podrazumjeva da je ono tu da bi se upotrebljavalo, uživalo. Ali suksulana želja nije umanjena obrezivanjem, jedino način zadovoljavanja. Nije začuđujuće da neke žene umjesto da budu čedne, tragaju za zadovoljstvom na čudne načine.
Treći stupanj je faroničko obrezivanje(često nazvano infubilacija, Rimski običaj gdje su se prstenovi stavljali oko vagine služavki). Sva vanjska genitalija je otklonjena: klitoris, labia minora(unutarnja usta) I labia majora (vanjska usta) što ostaje od vulve je zašiveno ostavljajući malu rupu za mokrenje, ali penetracija penisa je nemoguća. U braku mačo man pokušavajući penetraciju penisa često uzrokuje “hufta” – invaginalnu kožicu kod otvora vagine. Kod razvoda, pritisak društva nagoni da se otvor opet zašije. Kod rođenja, kožica mora biti otklonjena, pa čak I tada postoje neke komplikacije: prodzženi porod, foetlna smrt I posljedice na mozgu.
Mnogi muškarci više vole faroničku metodu, je rje vaginalni otvor uži, koji muškarcima povećava seksulani ugođaj, iako je to bolno za ženu. Zaista, mnoge žene više vole analni seks. Ako je žena Makhtoma, preuska, ona može dobiti sat vremena na samo da zaustavi krvarenje. Isto je tako poznato kod ovakvih slučajeva da abdomen natekne sa menstrualnom krvčlju – djevojke su čak bile ubijane od strane svojih očeva, misleći da su trudne.
Faroničko obrezivanje dovodi do stalnih trauma, frigidnosti, mokračnih I ginekoloških infekcija, abortiranja ili sterilnosti, bolnih menstrualnih krvarenja, fistula, tkivo ožiljka, čireva pa čak I raka. I open djevokina rodbina I muž očekuju takvo što. Curice od 4 do 8 godina moraju imati tahara (čišćenje) jer bi ona mogla biti ne prihvaćena u Ghalaja (neobrezivani) svijet.
Ime “sunna” (Muhavedova tradicija) ne trebalo biti dano ni jednoj metodi obrezivanja, jer istraživaqnja pokazuju da je isto ime bilo glavni razlog (religija) dan od strane muškaraca za odobrenje obrezivanju. Ali činjenica je da mnogi od muževa bi voljeli biti u punoj kontroli za vrijeme seksa. On bi trebao prolongirati ili dovesti ga kraju kada to njemu odgovara a ne ženi. Oni se mogu usporedi sa nekrolozima, ali nekoliko normalnih zapadnih muškaraca bi se složilo da pokornost žene pridonosi seksulanom zadovoljstvu.
Razlog obrezivanju žena je naveden kao promiskuitet. Slučajna istraživanja 200 prostitutki u Kairu pokazalo je da 170 od njih je prošlo kroz klitodektomiju, baš isti postotak (85%) od čitavog broja populacije. Od pedeset žena koje su ima seksualno iskustvo prije “obrezivanja”, nijedna od njih nije bila u stanju da doživi isti užitak poslije obrezivanja kao što su doživjele prije obrezivanja.
Ali djevojka ne da se samo suočava sa psihičkim obrezivanjem, tu je isto tako poricanje mentalnog I psihologičkog razvitka. Nepoznavanje ljudskog tijela I seks su smatrani vrlinom. Iskustvo I poznavanje života su smatrani sramotom. Pokornost kao osobina je smatrano uvjetnim za ženu.
SRAMOTA I ŠTOVANJE
Žena koja priča preglasno, je prepametna I drska, koja baca poglede svugdje ili nije skromna u hodu I odjeći je Be – Sharm, nesramna. Djevojka koja prekrije glavu maramom kada otac uđe u sobu je prijatno skromna ili sramežljiva. Ona posjeduje Izzat, štovanje za svog oca.
Mlade žene, neudate I mlade sve pokazuju štovanje naspram starijih žena tim što se oslanjaju na njih u razgovoru. Starije žene isporučuju muške zapovjedi, I vrlo često su čuvari tradicije I mogu biti kućni tirani. Kada starija žena dođe u posjetu, mlađe šiju ili rade bilo šta drugo bez da prekidaju majčin razgovor. Rijetko kad se desi da zet dođe u posjetitu svojoj punici ali ako on dođe onda mora biti posebno tretiran pošto je on glava kćerkine porodice. Mlade žene moraju pričati tiše kada pričaju sa starijim ljudima I, samo kada govori dobrodošlica koju trebaju mlađi započeti, samo odgovoriti slušati instrukcije. Glave bi im trebalo biti skoror pognute prema zemlji I ruke bi im trebale prekrivati usta. Trebali bi paziti da izbjegnu susret pogleda.
U mnogim dijelovima islamskih zemalja brakovi su još uvijek štimani. Od mlade je očekivano da bude skromna I sramežljiva. Ona mora tiho sjediti sa pognutom glavom I nesmije “izaći iz na vidjelo” tjednima i mjesecima - pa čak I dok nema prvo dijete. Rijetkost je da neudata žena prisustvuje vjenčanju jer bi neke od zamjećivanja bile previše rizične za nju. Ako se novčano može podnijeti mlada I mladoženja će imati posebne sobe opet zbog skromnosti mlađih djevojaka u kući. Mlada nije zvana svojim prvim imenom, pa čak ni imenom svoga muža. Ona je kćerka (bint) tog I tog. Kada ona rodi prvog sina ona postane majka tog I tog, I to ostaje uz nju dok ne umre.
GOLOTINJA
Golodst je smatrana ružnom, a čedna žena se uvlači pod pokrivač. Kur¨an kaže muslimanima: “O djeco Adama! Mi smo Vam poklonili odjeću da bi pokrili svoju sramotu…”(7:26) “ Ne dopusti Satani da Vas zavede kako je zaveo Vaše roditelje iz Rajskog Vrta, izvlačeći ih iz njihove odjeće, da pokažu svoju sramotu.”(7:27)
U Hadith-u 134 (Sahih Musliman) Poslanik je rekao: “Čovjek ne bi trebao vidjeti privatne dijelove žene.” Isto tako zabranjeno je I muškima I ženskima da vide privatne dijelove suprotnog spola. Muž može pokazati svoj pribor pre svojom ženom za vrijeme seksa ali nije poželjno da ga ona vidi. Ali je dopušteno u ozbiljnim slučajevima kao što su medicinski pregledi. Ali opet u mnogim slučajevima muž ne dopušta svojoj ženi da bude pregledana od strane muškog doktora.
Hadith 135 (Sahih Musliman) kaže kako su Djeca Izraela izgubila svoju skromnost, uživajući moralnu izipačenost kupajući se goli jedni pred drugima. Jedino se Mojsije kupao sam. Ali, jednom prilikom on je ostavio odjeću na jednom kamenu alli se kamen pomjerio tako da je Mojsije morao ganjati kamen. Dok je Mojsije uhvatio svoju odjeću time što je uništio kamen, svatko je imao priliku vidjeti njegov pribor. Neki su mislili da je Mojsije skroman jer je on imao bruh.
PURDAH
Čador I burkah nisu poznati čitavom Islamu ali bi muslimanski fundamentalisti htjeli da je tako. Prorok je rekao da na odječi jedne žene se nebi trebale oslikavati obline njezinog tijela “jer je sramota pokazati, poslije puberteta, više od lica I ruke ispod ručnog zgloba.” Mnoge cure fundamentalisti pokrivaju svoje lice kao znak Taqwah, kao priznanje Allahovog postojanja,
Muškarac pokrije svoje lice jedino za vrijeme vjenčanja kada ga pokrivač od cvijeća čuva od “oka zla”.
Povučenost žene u kuću I pod dugačkom odjećom dovodi do socijalne ništavosti. Kako strogo jedna muslimanka prati purdah ovisi o njenom ekonomskom statusu. Siromašne žene moraju raditi u poljima, donositi vodu, donositi drvo za loženje I prinuti se o stoci.
To je loša reflekcija religije ako njezin sistem morala nemože regulirati ponašanje bez da odvaja muškarce I žene. Muškarci I žene mogu imati socialni odnos bez spolnog odnosa. Kazna za loše ponašanje sada I poslije nije tako moralno kao što je učenje poštovanja drugih ljudskih bića kao cjenjene osobe koje zaslužuju poštovanje. Humanizam je puno više etničan nego religijski fundamentalizam.
“NE BEZ MOJE KĆERKE”
Krivac u ovoj istinitoj priči je Sayyed Bozorg Mahmoody. Mali Sayyed znači da je on direktan potomak Proroka Muhameda. Podignut je od strane religijskih roditelja ali je iz Irana otišao u Ameriku kao mladić I nije striktno gledao na muslimanske običaje. “Moody”, njegov nadimak, je postao eteista I postao je veliki amerikanac kada je upoznao Betty, raspuštenicu. Poslije 3 godine udvaranja uzeli su se u džamiji ali on nije uopće pokušavao obratiti Betty na Islam.
Ali, poslije nekoliko godina, u 1979, Moody je bio potaknut revolucionarnom situacijom u Iranu, učestvovajući u štrajkovima protiv Shah-a. Kupio je jak radio odašiljač da bi mogao slušati kratke valove. Pročitao je svu pro-Homeinijevu literaturu koju je mogao I time je zabavljao mlade Iranske studente.
Islamska religija počela preuzimati veliku važnost u njegovom životu.
1980-te godine su dobili kćerku koju je nazvao Mahtob, Mjesečina. Kada je curica napunila 4 godine, Moody je insistirao na dvosedmičnom odmoru da bi posjetio svoju rodbinu u Iranu. Betty nije htjela ići ali se bojala da će on sa sobom odvesti Mahtob I da je ona više nikada neće vidjeti. Njezin suprug se zakleo na Kur¨an da će se svi vrati u Ameriku; ali ona uopće nije ni sumljala da takav vjernik može prekršiti zakletvu. Naravno svaki dogovor sa nevjernikom može se prekinuti od strane vjernika.
Kada je 15 dana prošlo, Betty je saznala da je nju I njezino dijete Iranska Legalna Koda smatrala Iranskim državljanima I time što je žena, smatrana je drugom klasom građanina. Mogla je biti ubijena ako ikada pokuša iznijeti Mahtob iz Islamske Republike bez muževlja dopuštenja. Moody je sve više I više bio pod utjecajem svoje familije tako da je mačoman vrlo često znao udariti Betty čim bi mislio da je ona to zaslužila. Njegova familija ju je špijunirala I nisu joj dopuštali da upotrebljava telefon. Kad god je izlazila uvijek je neko išao snjom.
Običaji I higijena su joj se gadili. Nekoliko puta je bila prebijana puškama od strane revolucionarnih vojnika samo zato što je pokazala pramen kose. Dječiji TV program pokazivao je ženu kako se porađa – ne da se ja protivim tomu – ali žena je još uvijek bila natjerana da pokrije lice čaršafom. Isto tako žene su dojile djecu po ulicama a muškarci pišali po ulici.
Za neko vrijeme Betty se navikla na Islam da bi dobila više slobode od strane svoga supruga. Našla je u Kur¨anskom razredu žena engleskog govora, da je maltretiranje žena, norma.
Mahtob je počela školu I sa drugim petogodišnjacima je morala vikati, “Smrt Americi”. Betty je kontaktirala US Interese Sekcija Švicarske Ambasade I kada je Moody saznao za to prijetio joj da će je ubiti. Postajao je sve manje I manje racionalan I bez sumnje bi se rastao od Betty ali mu je ona trebala da povrati svoju imovinu u Americi. Bio je spreman da joj dopusti da ide kući da sredi to I da vidi svoj oca na samrti, ali naravno nije joj dopuštao da povede Mahtob sa sobom.
Betty je bila dovoljno sretna da nadje sigurnu-kuću u Teheranu gdje su demokratske snage bile spremne riskirati svoj život da bi pomogli ljudima da pobjegnu. Čak su platili za vodiče iprevoz I svog đepa bez nade da će ikada biti otplaćeni.
Jednoga dana kada Moody hitno bio pozvan one su pobjegle. Iako je bila zima I snijeg svuda po planinama uspjele su, uz pomoć Kurda, pobjeći u Tursku.
U sigurnosti Amerike promijenile su svoja imena da bi se zaštitile od duge ruke Irana. Osim što piše svoju knjigu, Betty savjetuje žene da se ne udaju za muslimane. Oni možda izgledaju pažljivi ljubavnici I dobri očevi ali u pozadini je ispiranje mozga, osjećaj superiornosti I priznanje Allahovog postojanja.
Preko hiljade žena I djece sa zapada su zadržani u islamskim država protiv njihove volje.
Ovo su neki od islamskih zakona koji diskriminiraju protiv žena I u konverziji su sa Artiklom 16 UN konvencije.
Iranska Civilna Koda Artkal 1105:
Suprug je glava porodice. Izmeđdu muškarca I žene glava porodice je muškarčeva superiornost I pravo.
Iranska Civilna Koda Artkal 1050:
Muškarac ima pravo odabrati mjesto stanovanja porodice.
Iranska Civilna Koda Artkal 1143:
Žena mora izvršavati muškarčeve želje I ako iz bilo kojeg razloga ona otkaže poslušnost, bit će uslišena starateljstva djece.
Iranska Civilna Koda Artkal 1133:
Muškarac ima pravo se rastati od svoje žene iz bilo kojeg razloga.
Iranska Civilna Koda Artkal 1029 I 130:
Zakon daje ženi pravo pitati za razvod jedino ako su razlozi ozbiljni.
Iranska Civilna Koda Artkal 1169:
Po rastavi braka, žena gubi pravo na starateljstvo svoje djece kada curica napuni 7 ili dečko 2 godine. I djeca automatski pripadnu ocu. Po smrti oca, suprugov otac dobija pravo. Ako djeca nemaju nikaga drugog, oni pripadnu onomu koga je njihov otac imenovao.
Iranska Civilna Koda Artkal 1060:
Brak muslimanke između ne muslimana je strogo zabranjen. Ženino pravo da putuje van zemlje ovisi o muškarčevom pismenom dopustu.
ZDRAVLJE DJECE
Samo u arapskim zemljama godišnje milijun djece umre prije svog prvoj rođendana o bolesti ili neuhranjenosti. Za razliku od zapada, broj smrtnosti djevojčica je obično uzrokovan nemarom jer je otac ravnodušan prema njima.
MUSLIMANKE U INDIJI I BANGLADEŠU
Muslimanke se razlikuju od muškaraca. One su uvjetovane da se osječaju prljavima jer imaju menstruaciju I rađaju djecu. Njihova ekonomska ovisnost I nedostatak moći čini ih podređenim. Običaji koji se prenose već stoljećima sa koljena na koljeno, sa majke na kćerku učinili su da se one osječaju ideologijski ovisne o muškarcima. One su prihvatile ideje koje ih devalviraju I degradiraju I zbog čega imaju negatinu sliku svoje ličnosti.
“Batinjane žena je obično odraz muškarčevog osjećaja slabosti I frustracije uoči strogog siromaštva. Prijetnja od poligamijom I razvodom daje muškarcu mogućnost da zaprijeti ženi ako bi ona otkazala poslušnost. Poligamija rijetko donese sreću, jer obično se žene svađaju međusobom I natjeću za ljubavlju I pažnjom.
Brak je pod moranjem I može se desiti odmah po prvoj curicinom menstruaciji. Većina ženinog života je provedena u rađanju I prigi o djeci. Nemogućnost rađanja djece je uvijek ženina krivica. Ako žena ne uspije roditi muškog nasljednika, ona je omalovažavana jer onda niko nema nositi ime porodice. Isto tako muška djeca su smatrana osiguranjem protiv neimaštine u stare dane.
Za razliku od zapada, muškarci žive duže od žena. Samoubistva su isključivo vršena od strane žena zbog očajanja u njihovom životu. Prosječne godine umiranja 50 milijuna žena u Indiji su 45.6 uspoređenim sa 47.1 za muškarce. Prosjek žena pred menopauzom imaju 6.4 žive djece, a ovo ne uzima u obzir djecu rođenu mrtvu ili pobačaje. Žene su mnogo sklonije smrti zbog opasnoti od trudnoće jer su one skoro uvijek neuhranjene I nedostatak higijenskih ljekarskih srestava kod siromašnih familija gdje muškarac uvijek jede prvi, pa onda djeca, pa tek žena zadnja.
MUSLIMANKE PRIJETE SAMOUBISTVOM
Pune, “Indijski Muslimanski Ženski Jednaki Forum”, želi da vidi kraj “neposrednom talaq-u” I poligamiji ili će se stotine muslimankih žena javno spaliti do smrti na javnim mjestima kroz čitavu Indiju. Uslijed neslavnom “Muslimanskom Osobnom Zakonu”, muslimanke Indije su izvrgnute nekim od Shariah proganjanima nađenim u islamskim državama iako one žive u navodnoj sekularnoj zajednici.
“Muslimanske žene su pretrpljele najgora zlodjela, seksualne I religijske diskriminacije, ogromna poniženja I proganjanja zbog pretjeranog “Muslimanskog Osobnog Zakona”. Muslimanske žene su spremne učine najvišu žrtvu nego da toleriraju nepravdu zauvijek. Milijun žena su spremne napustiti ummah. Niko nas nemože prisiliti da ostanemo u zajednici gdje se vrši terorizam nad ženama.
“Ako nam ne dopustite da živimo časno, onda nas nemožete zaustaviti da umremo sa dostojanstvom”.
ŽENE U AFGANISTANU
Afganistan je već dugo muslimanski: osvajanje regiona u 1000 doveo do masakra Hindu populacije, svakako Hindu Kush znači “Hindu pokolj”. U aprilu 1992 islamski pobunjenici skinuli su komunističku vladu nakon 14 godina građanskog rata. 50 hiljada Hidu-a je moralo napustiti glavni grad, Kabul.
U stvarnosti, komusnisti su jedino držali Kabul I neke gradove. Život u planinama se nastavljao isto kao stoljećima prije. Zajednica je bila patrijahalna: djevojčice su bile ubijane ako su odbile namještene brakove I aako prekršile svete islamske zakone. Obrazovanje djevojčica na selima je nepostojeća: u čitavom Afganistanu samo 11% mladih žena zna čitati uspoređeno sa 46% mladih muškaraca. Doktori muškarci nemogu pregledati ženu, tako da zdravstena briga ograničena – prosječna rata življena jedne afganistanske žene je 42 godine. Samo 8% porađaja je prisustvovano od strane doktora ili porodilje, tako da je rata materinske smrti od 100000 živih rođenja, 690 uspoređenim sa 8 u USA.
Izvor ustanka je bio “feminizam” koji je bio očit u gradovima: žene su nosile farmerke I farmer jakne, suknje I bluze. Puštale su kosu da se vidi, plesali sa muškarcima I nosile šminku. Djevojčice su išle u školu u mješale su sa dječacima. Žene su radile I nisu trebale ostajati kući. Birale su svoje momke I muževe. Takvo ponašanje se trebalo zaustaviti, I zaustavljeno je. I zaista, jedna stvar koja je ujedinila razne muslimanske grube je bila zamjećena potreba spriječe ženska prava.
VIJESTI IZ AFGANISTANA
Januar 1999. Većina Afganistana je bila prepljavena Taliban policijom, ultra-fundamentalističkom grupom islamskih studenata podržanom od strane Pakistana.
Oni su opet uveli amputaciju ruku za krađu, kamenovanje za preljub, zabrnili muziku, plesanje, šah, video kasete, i TV. Neki od načina na koje su žene posebno ciljane:
16/8/97 Ženama je zabranjeno učestvovati u bilo kakvom sportu.
27/2/98 Na sportskom stadionu u Kabulu, trideset hiljada gledatelja je gledalo bičevanje tinejđerke koja je dobila 100 udaraca jer je hodala sa muškarcem koji joj nije rod.
5/8/98Istraživač Liječnika za Ljudska Prava, Zohra Resekh, koja čisto govori Farsi kaže da Islamski Taliban cilja žene za ekstremno suzbijanje I brutalno ih kažnjava za neposlušnost. “Koliko mi znamo, nijedan režim na svijetu nije metodski i nasilno gurnuo pola populacije u takorječivi kučni pritvor, pretjući im bolonom kaznom ako pokažu svoje lice, idu u školu ili traže liječničku pomoć bez da ih muž, otac, brat ili sin prate.”
“U javnosti žene moraju biti pokrivene od glave do pete sa samo malim otvorom za disanje I gledanje.”
Humanitarna organizacija koja radi u Afganistanu se žalila da je pristup do bolesnica ograničen Taliban vladavinom.
8/10/98 “Talebanski Ministar za Promotiranje Vrlina I Sprečivanje Poroka” je zabranio šnajderima da uzimaju ženi mjere.
SAUDIJKSI ARABIJSKI DODATAK
1957 Kralj Saud je zabranio ženama da voze. Ovo naravno nije Shariah jer automobili nisu postojali za vrijeme Muhameda. Dan razlog je to da pravilno obučena žena nemože promijeniti gumu, pričati sa policajcem ili sa drugim vozačima. Vjerojatno glavni razlog je , naravno, kontrola kretanja žene u svjetlu muslimanske opsesije sa ženskom seksulanošću.
Neudata žena I muškarac nemogu se voziti u istom autu. Muškarci I žene su razdvojeniu autobusima čeličnom pregradom. Žene mogu jedino raditi poslove kao što su medicina ili predavanje u školama gdje nema muškaraca. Ako je potrebno kontaktirati muškarca onda se taj kontakt mora obaviti preko telefona ili pismom. Na fakultetima djevojke su stavljene u različite sobe gdje mogu gledati muškog predavača na zatvorenom krugu TV, što znači da nemogu u potpunosti učestvovati na predavanju.
1980 žene maturanti su bile zabranjivane da idu izvan zemlje za većim stupnjem: moguć razlog tomu je vjerovatno da su one dolazile kući sa opasnim idejama. Ženama je zabranjeno voziti bicikl ili da trče. 1977 žensko činovničko osoblje, iako u malom broju, su bile zabranjene raditi u istoj kancelariji sa muškarcima. Postoji zabrana na kupupanje u hotelskim bazenima kao I držanje ruku između muškarca i žene.
“Život žena pod muslimanskim zakonima”
“Femmes sous Lois musulmanes”. Internacionalna solidarna mreža Centralna Koordinacija:
Boite Postale 23, 34790 Grabels, FRANCE
Koordinacija U Aziji:
18a, Main Road
PO Moghalpura, Lahore 15, PAKISTAN
“Život žena pod muslimasnkim zakonima” je skup žena čiji su životi uvjetovani, vladani ilioblikovan od strane zakona, pisanim ili ne pisanim izvučenim tumačenjem Kur¨ana veznim lokalnim običajima.
Takoreći, muškarci I vlada upotrebljavaju ove zakone protiv žena I to rade pod raznim političkim režimima.
“Život žena pod muslimanskim zakonima” nameće se ženama koje žive u državama gdje je Islam religija države, isto tako ženama koje pripadaju muslimanskim zajednicama koje su vođene religijskim zakonima koji su manjina, I ženama u sekularnim državama gdje se Islam širi silovitom brzinom I gdje fundamentalisti zahtjevaju manjinske religijske zakone, I ženama u migrantskim muslimanskim zajednicama u Europi I Americi, I ne-muslimanskim ženama, rodjenim u muslimanskoj državi I strankinjama koje žive u muslimanskim državama I zajednicama, gdje muslimanski zakoni namećeni njima I njihovoj djeci.
“Život žena pod muslimanskim zakonima” je formiranreakcijom na situaciju koja je zahjevala hitnu akciju tijekom 1980-85.
Slučaj trojice feminista iz Alžira, uhapšenih I zatvorenih bez suđenja, sedam mjeseci bez ikakvog vida komunikacije, samo zato što su diskutovali sa drugim ženama zakonski projekat poznat kao “Porodična Koda”, koja je visoko neproporučljiva ženama.
Slučaj indijske Sunni žene koja je popunila peticiju Višeg Suda diskutirajući muslimanski zakon manjine koji utječe na nju I njenom razvodu, poričući njezina prava koja su garantirana Indijskom Konstitucijom svakom građaninu.
Slučaj žene u Abu Dhabi, koja je optužena preljubom I osuđena kamenovanjem do smrti nakon dva mjeseca poslije rođenja I hranjenja djeteta.
Slučaj “Majki Alžira” koje su se borile za nadzor svoje djece poslije razvoda…(skraćeno)
“Žene Protiv Fundamentalizma”
BM Box 2706 Tel: 081-571-9595 London UK
“Žene protiv fundamentalizma” je pokret koji je nastao 6.Maja 1989 godine, kao mreža da bi se izazvalo povećanje fundamentalizm au svim religijama. Grupe žena koje su bile umješane u toj kampanji uključuju “Sothall Crne Sestre”, “Brent Azijske Žene Izbjeglice” I “Ženska Iranska Organizacija” u Engleskoj.
Fundamentalizam se pojavljuje u raznim oblicima u religiji u čitavom svijetu, u srcu svakog fundamentaliste, na dnevnom redu je kontrola uma I tijela žena. Svi religijski fundamentalisti podupiru patrijahalnu porodicu kao centar dnevnog reda takvog oblika kontrole. Oni vide ženu kao ostvarenje morala I običajnih vrijednosti porodice I čitave zajednice. Mi moramo pružiti otpor povećanoj kontroli koju fundamentalizam nameće na naše živote. Što znači da mi moramo uzeti stvari u svoje ruke kao što su pitanje prava reprodukcije, I da se borimo za sigurna I proširena prava obortusa kao I nasilni otpor naspram sterilizacije. Mi se oramo boriti protiv tijela religijskog vjerovanja koji nam osporava pravo da otkrijemo svoju seksualnost ii isto tako nasilje nad ženama.
Danas u Engleskoj, otpor nad fundamentalizmom sadržava napor protiv države I protiv religijske vladavine. Mi moramo izazvati arogantnost I dokazati im da u ovoj zemlji
postoji manjina ujedinjena, vanjska homogena grupa. Ovo gledište pretpostavlja da su ženski glasovi prestavljeni od strane “lidera zajednice” I poriče ih kao nezavisne glasove. Mi se isto protivimo višekulturalnim koncenzusu, napravljen od strane sekcija političkih partija, koje bi prepustile budućnost žena u ruke fundamentalističkim “liderima zajednica” gledajući ih kao predstavnicima zajednice kao jedno.
Nova legislacija je dopustila fundamentalističkim snagama u sve religijske prostore da ih oraganiziraju prema svoji potrebama. Reforma Školstva je nametnuo Kriščanski sabor u državnim školama, otuđujući mnoge ne-krišćanske roditelje. U isto vrijeme, povećanje državne pomoći krišćanskim školama je obećano. Ovo je uznemiravajući razvoj za sve one koji su se borili za poboljšanje državnog školstva. Sve religijske škole imaju duboku konformističku ideju o ulozi žene. Oni će poreći curicama mogućnost školovanja koje tek sada počinju uviđati. Iako je potreba za borbom protiv fundamentalizma prva na dnevnom redu u Engleskoj posebno za žene.
Više pažnje skrećemo na:
1. Kraj državnom fondu religijskim školama kao I nametanje posebnog religijskog školstva od strane države, uključujući kriščanske skupoveu državnim školama.
2. Razvoj socijale police koja oslovljava jedinstvene potrebe žena, I koja je pokušava se suočiti s njima na temelju racizma I seksulanih pretpostavki kako bi one trebala ponašati prema posebnim racističkim ili podrjetlom…(skraćeno)
Allah, molim te pusti nas da plaćemo u miru!”Allah Amader Kandte Dao!” Napisao Jahanara Begum9
Molim te, Allah, pusti nas na miru da plačemo I jadikujemo u miru. Pod velom, daleko od javnosti, mi hoćemo da plačemo dok više nemamo suza. Ovo je jedino pravo koje si nama dao muslimanskim ženama, kroz čitav muslimanski svijet, gdje su tvoji zakoni brižno praćeni. Svijet ispred nas, koji je nama ne poznat, prolazi kroz svakojake promjene, evolucije kroz godine; godinu za godinom, nova otkrića nađena u nauci I filozofiji, poboljšavajući stare običaje I vjerovanja. Ali mi vezani zauvijek strogom I nepromjenjivom zaštitom tvojih zakona, Allah-u. Niko nije došao u susret našem oslobađanju. Jedinstvena je naša zajednica!...
Hindusi bez straha pišu o nepravdi I drugim nepravilnostima njihovog socialnog sistema, ali mi, muslimani, se bojimo kritizirati nesavršenost islamske zajednice. Više od stotinu advokata žena su zahtjevale slobodu na ulicama Lahore u islamskom Pakistanu. “Junački” pakistanski policajci su napali pendrecima I palicama, žene advokate. Muslimanska žena koja je član ADMK partije Indije su potegle diskusiju o slobodi indijskih muslimanskih žena u narodnom parlamentu – ali, svi članovi parlamenta ne progovoriše ništa, jer nisu htjeli uvrijediti fundamentalističke mullah-e I izgubiti glasove na izborima.
Naši politički lideri upotrebljavaju tako plemenite I zvučne riječi, kao što su “sloboda”, “nediskriminacija”, “sekularizam” I mnoge druge prelijepe riječi. Ali nijedna od tih do-dan-danas se ne odnosi na život današnje muslimanske zajednice…
Kako je to samo nepodnošljiva postojanost za nas da živimo I opstanemo u njoj među našim suparnicama! Nebrojna djeca, nezdrava okolina, siromaštvo I nedostatak obrazovanja je napravilo izrugivanje od našeg socialnog života. Stalne svađe među ženama, čupanje kose jedna drugoj je tako ponižavajuće! I onda, ako slučajno suprug se uključi u svađu, onda nas bije kao stoku dok više nemožemo izdržati. A onda poslije batina, da to napravi još ponižavajućem, suprug uzme svoju drugu ženu I odvede je u sobu I zatvori nam vrata pred nosom.
A ako slučajno se desi da suprug manjka fizičkih potreba od strane žene, u tom slučaju teško li senjoj. Ona nastavlja trpljeti silnu neizvjesnost I neintenzivnu brigu. Samo trostruku proglašenje riječi “Talaq” može pomjeriti zemlju ispod njezinih nogu. Posljedice? Jeftin rad ili prostitucija. A djeca boloju od nedostatka majčine ljubavi, užasne nesigurnosti I nezdrave okoline. Ako djeca uspiju preživjeti onda su oni na teretu države kao kriminalci I prosijaci. Naravno, ovakvih slu;ajeva ima u drugim zajednicama diljem svijeta, ali su oni brojčano manji I isto što je jako važno je to da ovakvi slučajevi nije dopušteno opstati u ime “religije”, dok u našoj zajednici mullah-e propovjedaju takav tretman nama ženama u ime “islama”. Naš moto je : “Rađaj, pa profitiraj” – zauzmi zemlju uspomoć velikog broja ljudi. A mi, udate muslimanske žene, moramo podnijeti sav teret čitave operacije. Eto zašto niko nikada ne vidi niti jednu udatu muslimanku da nema dijete uzase ili da nije trudna. One uvijek imaju djete. One umre mlade.
Svi znamo riječi koje je jednom rekao Kazi Abdul Odud, da u zadnjih 1400 godina, Islam nije bio u stanju da istrebljivanju mrak iz ljudske civilizacije.
Vlada Indije nam je dala pravo glasanja ali nam je uskratila zdrav I miran brak ovjekovječujući “Muslimansku Osobnu Bračnu Kodu”.”Hindu Koda” oslobodila je Hindu žene ali mi smo ostale žrtve poligamije. Nijedan lijek nam nije dan da bi se zaustavilo rasipanje brakova u islamskom svijetu.
Ako se desi da smo mi jedna od mnogobrojnih žena bogataša, onda mi provedemo svoje živote u ljubomori, suparništvu I trudnoćama bez kraja. Ali, u dugu ruku, ako mi pripadamo siromašnom muškarcu onda čitav dan radimo ko stoka I trudnoća je popraćena drugom trudnoćom I tako čitav život. Neizvjesnost I nesigurnost, nesamo da utjeće na nas nego I našu djecu.Oni nemaju drugog izbora do prošenja I ulučnog kriminala. Sami ste mogli vidjeti rulju muslimanskih žena I njihove mnogobrojne djece koji lutaju ulicama oko Howrah-ske stanice u Calcutta-i. Da su oni muslimani, može se vidjeti po mullah-ma koje se motaju oko njih. Jedina briga mullah-a je to da se pobrinu da muslimanske žene ostanu muslimanke. Njih ne zanima njihovo zdravlje, sigurnost, dobrobit I obična humanost.
Tako da tu ne postoji ništa za muslimanske žene čemu bi se one mogle nadati. Stoga pusti nas da cvilimo u miru I ostavi nas same.(skraćeno)
SAŽETAK BOGOVE KAZNE NAD ŽENAMA
“Kada je Eva pojela voće koje je On njoj zabranio sa grane u Raju, Gospodin hvaljeni Bog, je kaznio ženu sa osamnaest stvari;(1) menstruacija, (2) porod, (3) odvajanje od oca I majke I brak za stranca, (4) trudnoća, (5) neimati kontrolu nad samom sobom, (6) manje nasljedstva, (7) nemogućnost rastave braka s njene strane I mogućnost rastave braka kada to suprug odluči, (8) dopust muškima da imaju četiri žene ali za ženu da ima samo jednog muža, (9) činjenica da ona mora ostati odjeljena u kući, (10) činjenica da ona pokriti svoju kosu u kući, (11) činjenica da svjedočanstvo dviju žena se može uzeti protiv jednog muškarca, (12) činjenica da ona nesmije napustiti kuću ako nije popraćena s nekim od srodnika, (13) činjenica da muškarci imaju udjela u Velikom Petku I gozbenim danima molitve I sahranama dok žene nemaju, (14) onesposobljenje vodstva I sudstva, (15) činjenica da zasluga ima tisuću komponenata od kojih je samo jedna pripisiva ženama dok je 999 pripisivo muškarcima, (16) činjenica da ako je žena raspuštena da će njoj biti dano samo polovinu patnji od ostale zajednice na Sudnji Dan, (17) činjenica da ako njihov muž umre one moraju čekati period čekanja od četiri mjeseca I deset dana prije nego što se može ponovno udati, (18) činjenica da ako se njihov muž od njih razvede one moraju čekati period čekanja od tri mjeseca ili tri menstruacije prije nego što se mogu ponovno udati.
Izvađeno iz “Savjetnik Kraljeva”, Ghazali (1058-1111AD)
Reference:
1. “Množenstvo u Islamu” str 21
2. “Žene u Shariah” str 11
3. ibid str 12
4. “U potrazi za sjenama : Razgovor sa ženama Egipta” str 23
5. “Zakon o razvodu I braku u Islamu” str 17
6. “Poligamija u Islamu” str 16
7. ibid str 15
8. “Žene u Islamu” str 47
9. “Women u Shariah” str 75
10. ibid str 95
11. “Zakoni brakova I rastava u Islamu” str 49
12. “Skriveno lice Eve” str 24
13. ibid str 28
14. “Žene zašto plačete? Obrezivanje I njegove posljedice” str 103
15. “Obrezivanje žena : Strategija eradikcije” str11
16. “Žabe pod velom” str 99
17. “Tiho nasilje : Gledište Bagladeškog sela” str 89
18. “Atlantin Žurnal/Atlantska Konstitucija” str 7, 28 juni 1992
19. “Okretaj točka” str 106
20. Citirano na str 233 – 234 Islam