Nešto od islamke povijesti
(Poglavlje 4, Alahovo Proklestvo Robert E. Burns)
a Kalif Umar
bKalif Ali
c Barbarska Obala
d Turska, Armenijci
e Mala Azija
f Cipar
g Sudan
h Idi Amin
i Mauritanija
j Iran, Bahai
k Yaser Arafat
l Egipat, Kopti
m Wahhab, Saudijska Arabija
n Assad, Hama
o Hezbollah, Lebanon
p Indija
q Bangladeš
r Pakistan
Umar ibn-Khattab je bio otac jedne od Muhamedovih žena. Bio je to krut ovjek, sklon pretjerivanju. Jednom prilikom kada je Prorok bio nezadovoljan svojim ženama, Umar ponudi da odrubi glavu vlastitoj keri, Halfas I položi je Proroku pred noge.1
Na prvi glas o Prorokovoj smrti, Umar isuka svoju sablju I zaurla: "Svatkome tko kaže da je Alahov Poslanik mrtav, odrubit u glavu."2
634-te godine, dvije godine nakon Muhamedove smrti, Umar se domogao vodee pozicije u islamskoj hijerarhiji. 636-te godine on osvaja Siriju. Muslimanska armija u Siriji je bila pogoena epidemojom, kojoj je podlegao ništa manje do 20,000 ratnika. Meu njima su neki bili vodei generali islamske armije.3 637-me godine Umar osvaja Irak, 638-me Jordan I Palestinu, a 642-ge Iran 4 I Egipat.
Fazl Ahmad u svojoj knjizi, "Omar, drugi Kalif", namijenjoj djeci Pakistana, optužuje egipatske Kršane za bacanje u Nil lijepih djevica, kao obiaj prinoenja ljudske žrt
ve.Umar je zabranio ovo žrtvovanje I bacio u rijeku pismo sljedee sadržine:~ ako Alah kontrolira taj tok…" Nil je poslušao kalifa.
Umarovi planovi o daljnjoj vojnoj ekspanziji su prekinuti 644-te godine kada je umro od bodeža perzijskih kršanskih robova.
Cilj vojne ekspanzije je naravno bio širenje Alahove rijei. U svakom sluaju Umar je našao priznanje (2:256) u Kur¨anu:
Vlastitog sina, Abi Šimhaha, Umar je dao beevati do smrti zbog razvrata I pijanenja.
Njegovo najgore zlodjelo svakako je uništenje velike biblioteke u Aleksandriji 7. Njegova naredba emiru Amron ibn al-Asu je sauvana kako slijedi: "Što se tie knjiga koje si pomenuo evo mog odgovora. Ukoliko je njihov sadržaj u skladu sa Alahovom knjigom, možemo I bez njih jer je u tom sluaju Alahova knjiga više nego dovoljna. Ako u protivnom, one sadrže materijal koji nije u skladu sa Alahovom knjigom, ne može biti nikakve potrebe za njihovim uvanjem. Provedi onda naredbu I uništi ih."
700,000 rukopisa na pergamentu, od kojih su neki bili stari tisuu ili više godina, a mnogi od njih su se odnosili na matematiku, nauku I filozofiju, bili su razdjeljeni javnim kupatilima Aleksandrije. Ibl al-Kafti, zapisao je da "uzelo je 6 mjeseci da se sva ta masa materijala izloži."8
Bibliografija:
"Omar, drugi kalif" Fazi Mimad str.20
.77
.88-89
Iz Perzije, Islam je primio puno sekularnog znanja npr. Astronomiju I algebru. Ovo je esto navoeno kao plus za Islam.
Ovo naelo, esto citirano da pokaže toleranciju Islama, ne znai da e nevjernik proi nekažnjeno npr. (3:4) "Oni koji odbacuju vjeru… e platiti najtežu kaznu, I Alah je uzvišen u moi, Gospodar kažnjavanja."
Druge ohrabrujue mjere za obraenje dhimija (jevreja I kršana u muslimane) ukljuuju: oni nisu mogli obratiti muslimane u svoju religiju, nisu mogli oženiti muslimnaku ili držati visoku poziciju u vladinoj službi.
Gibbon ("Opadanje moi I propast Rimskog carstva") je pokušao da opravda Umarov strašni zloin citirajui što je rekao: "Religijske knjige jevreja I kršana, koje su steene pravom rata, ne bi trebale nikada biti predane plamenu." Umjesto Umara Gibbon krivi arhibiskupa Teofilusa koji je 415-te godine podržao ubojstvo koje je poinila kršanska rulja nad Hipatiom. Matematiar I paganski filozof Hipatija I njen otac bili su bibliotekari u velikoj biblioteci. Ona je bila vrlo popularna u intelektualnim krugovima Aleksandrije te upravljala vrlo uspješno akcijom "protiv kršanskog mranjastva.
"Izgubljena Biblioteka" je ueni pregled onog što je poznato.
Ali je bio Prorokov roak koji je u dobi od 9 godina bio jedan od prvih preobraenika na islam. Kako je oženio Fatimu bio je takoer I prorokov zet. Kada je Muhamed umro Ali je mislio kako bi kao njegov najbliži muški roak, on trebao biti izabran za pravog kalifa islama.
Nakon ubojstva kalifa Itmana od strane pobunjenika, Ali je bio izabran za šetvrtog kalifa. Ajša prorokova udovica nije smatrala da je Ali uinio dovoljno da osveti Utmanovu smrt, te da je zaista on sam povezans ubojstvom. Ona podiže armiju od 3,000 vojnika, okupira Basru I pobi mnoštvo muškaraca koji su ustali protiv Utmana. Dio Alijeve armije napao je Ajšu I istoga dana 10,000 muslimana su ibili jedni druge. Kao kruna svemu Ajša I Ali su se pomirili
Ni vladar Sirije, Muavi nije prihvatio Alijevu vlast tvrdei da se Mi slaže sa Utmanovim ubojicama. Kada su se njihove dvije armije sudarile kod Sifina gotovo 90,000 muslimana je poginulo. Kada je u Ah kampu došlo do podjele, 12,000 ljudi bilo je nezadovol
jno. Konano Muavi otvoreno zatraži kalifa.Muslimanska puritanska sekta, Kharijites, koja nije vjerovala u mo kalifa, odluila je da ubije obojicu, Alija I Muavija. Zadnji je uspio umai sa znatnim ranama, ali je Mi bio ubijen.
Mia je naslijedio njegov stariji sin Hasan, koji je bio olako potuen od Muavia. Muavi je posato šesti kalif I obdario je Hasana lijepim poklonima.
Muavia je uskoro poeo da igra apsolutnog vladara I podiže sina Yazida kao nesljednika. Sve važnij
e Yazidine protivnike dao je otrovati, a mnogi ljudi koji se nisu obvezali na vjernost Yazidu bili su ubijeni.Husain, Alijev mlai sin nije prepoznao Yazida kao novog kalifa pa je morao pobjei u Meku. Graani Kufe koji su javno priznali tobe bili su spremni podržati Husaina je poslao svog
roaka Bin Aqila u grad. Bin Aqil je toplo doekan od 18,000 ljudi koji su poslani za Husaina. U meuvremenu zahvaljujui prijetnjama guvernera Kufe, ova je pomo izlapjela. Bin Aqil je bio izdat, njegova glava odrubljena I baena na cestu. Husain je poslao Qaisa sa porukom stanovništvu Kufe, ali je glasnik bacan do smrti sa guvernerovog 5 kata.uvši vijesti iz Kufe, veina iz Husainove svitze ga je ostavila. 10-tog Muharama, 61 AH Husain je imao samo 32 konjanika I 40 pješaka na ravnici Karbala u Iraku, dok jr neprijatelj imao 4 bataljona. Mala grupa se odupirala satima, a Husain je bio posljednji od poginulih. Bez sumnje je bio unuk onoga koga ja Prorok Muhamed položio svoju ruku.
ak I danas nakon 13 stoljea pitanje nasljeivanja iamama dijeli islam. Deset procenata muslimana, Shia, još uvijek vjeruje da lider treba biti biran iz redova Mi. Husain je smatran žrtvom a Karbala (ili ono šro je ostao od nje pod Sadamom Huseinom) svetim gradom.
.
1516-te godine emir Alžira, Selim bin Teumin, izmoren sukobima sa Španjolskom zatražio je pomo od Khair Ed-Din-a, Turkog pirata I jednog od Barbarosa brae. Drugi brat, Arouj izvršio je atentat na emira. Khair Ed-Din je imenovan pod kraljem od strane Selim
a I, sultana Turske.`Khair je sproveo opsadu Španjolskog utvrenja na otoku Penon, te ga istrgnuo iz kršanskih ruku. Martin Vagas, španjolskom komadantu dat je izbor da bude ubijem ili da se preobrati na islam. Oni izabra prvo, nakon ega je bievan do smrti, a njegovo tijelo vueno ulicama, isjeeno u komade I baeno u more.
Khair Ed-Din, pomognut sa 30,000 krišanskih robova izgradi nasip povezujui Alžir sa utvrdom, gomilajui tešku artiljeriju I gradei svjetionik na otoku. Za naredna tri stoljea muslimanski pirati bili su sigurni u Alžiru. Deset posto od plijena išlo je begu.
Zatoenici barbarskih gusara mogli su da se otkupe ukoliko su imali novaca, a mnogi su bili osloboeni prelazei na islam. Ostali zarobljenici bili su poput stoke prodavani na aukcijama, mnogi meu njima podlegli su groznici, gladi ili bievanju, dok su žene odvoene u hareme kao ljubavnice svojim otmiarima.
Španjolski sveenik zabilježio je sljedeu priu iz 16-tog stoljea koja se odnosi na mladog arapa Haedo. Mladi je bio zarobljen od strane španjolaca, preobraen na kršanstvo I kršten kao Geronimo. 1569-te godine ponovo je zarobljen, ovaj put od barbarskih pirata I odveden u Magijeris. Kada su prijetnje I nagovaranja da pree na islam propali, Geronimo je bio osuen na smrt. Zavezanih nogu I ruku bio je baen u kalup za pravljenje betonskih blokova I preliven tenim etonom. Blok sa njegovim tijelom je ugraen u utvrenje Dvadeset etri Sata.
Godine 1853-e francuska armija je razrušila utvrdu I na mjestu oznaenim Haedo naen je blok sa tijelom Geranima. Njegove kosti su bile proglašene svetim kao one koje potjeu od muenika. Sveti Geronimo I bile pokopane u katedrali Svetog Filipa. Pariški reljef koji je bio izruen u betonski kalup pribavio je perfektan model prikazujui agonizirajuu sliku mladia u konopcima kojim su ga vezali. Kalup je izložen u Alžirskom muzeju.
.
1560-te godine turski eskardon predvoen Piali Pašom I piratom Draguta uništio je španjolsku flotu u Tunisu I uzeo španjolsku tvravu Djerba. 15,000 zatvorenika je masakrirano a od njihovih kostiju formirana je šest metara visoka gomila, nazvana Skull Fort (Utvrda Kostura) I ostala za naredna tri stoljea kada su krišani povratili teritoriju I sahranili žrtve.
.
Sveti ovjek Maroka Marabout Aissa bio je izgubljen u pustinji I preživio jedui zmije, škorpione I šiljato liše bodljikavih krušaka. Njegovi sljedbenici, Aissaoua sekta jede slomljeno staklo, užareni ugalj I male žive zmije. Oni guraju željezne bridove kro
z obraze, bedra, bicepse I grudi pjevajui "Alah, Alah."Fez, Maroko 1909 godine je bio scena barbarizma. Bou Hamara el-Roghi, Pretvara, proveo je godinu dana u malom kavezu, bjedan, zapušten, prljav I napola mrtav od gladi. Naredbom Mulai Hafid-a bio je streljan a njegovo tijelo baeno sultanovim lavovima, koji odbiše da ga dotaknu. Dvadeset etvorici Hamarinih sljedbenika ,stopala I šake su odsjeene, u ime pretjerane muslimanske gorljivosti. Dogaaj je bio slavljen kao državni praznik. Samo jedna od žrtava je preživila iako je 96 krnjataka bilo sprženo u kljualoj masnoi da zaustavi krvavljenje. Ovaj jadnik se 1925 godine još uvijek vukao okolo na svojim krnjacima molei milostinju.
..
Bibliografija:
.
.
.
Sultan Muhamed III
Nasljednik Otomanskog cartva
1595 godine Muhamed je ubio devetnaestoro brae da bi ih sprijeio od uzurpiranja njegovog trona. Sedam trudnih ljubavnica njegovog oca Muhamed je dao baciti u Marmaru, prethodno ih zašivši u vreu. Neake je odluio poštedjeti ali ih je uvao u pritvoru Kafes, `Kavez`,odScraglio.Tamosuuplašenidabimoglibitizadavljeni,samovegetiraliuilimalooupravljanjuimperijom..
Zatvoren u "Kavez" od svoje druge godine, Ibrahim se popeo na tron nakon smrti svoga brata Murada IV. On se ubrzo pokazao kao, najopakiji, najsebiniji I okrutniji, lakomni I kukaviki ovjek koji je ak I Otomansko carstvo moglo proizvesti.
Svog velikog vezira je dao pogubiti zbog prigovaranja njegovim prekomjernostima. Ibrahim je u svom gnjevu bacio jezirovog malog sina u cisternu ali ga netko spasio.
Jednog dana, kada se osjetio izmoren svojim haremom nakon banenja, naložio je da svi 300 žena zašiju u vreu I bace u Bosfor. Samo je jedna uspjela preživjeti, pošto ju je pokupio brod koji je putovao za Francusku.
Nakog devet godina njegove vladavine, Turci su bili zasieni I baciše ga natrag u "Kavez", gdje je nakon nekog vremena bio zadavljen.
.
Janiari su bili armijski korpusi sastavljeni od kršanskih mladia ugrabljenih od njihovih obitelji preobraenih na islam rigorozno trenirani u vještini ratovanja.
Nakon nekoliko stoljea, janiari su postali sila za sebe. Oni su snosili odgovornost za zbacivanje s vlasti ili ubojstvo šest sultana. Poinuli su 140 požara u 27 godina i koristili metež za pustošenje i pljaku.
Sultan Mahmud II (1808-39) je bio odluan u namjeri da ih uništi. On je formirao novi korpus sastavljen od regularnih vojnika, eškenji, u koji je premjestio janiarske oficire kojima je mogao vjerovati. Mahmud je provocirajui janiarsku pobunu, kojom prilikom oni napadoše palatu I spališe arhivu.
Sveta zelena zastava bila je razvijena. Fatwa Sheikha ul-Islama izopila je I zauvijek poništila Janiare. Nova armija blokirala je svaku stazu eventualnog uzmaka pobunjenika. Janiari su poubijani metcima, sabljama, spaljivani I utopljeni. Mahmud je nastavio progon do posljednjeg od njih. Procjenjeno je da je preko 25,000 janiara ubijeno.
.
Sultan
Otomaskog carstva , Abdul Hamid II je 1894-te godine reagirao nasilniki protiv armenijskih nacionalistakoji su živjeliu istonoj Turskoj.Armenijci
suuSasunuodbilidaprihvatestopostotnoposkupljenjenajma.Tritisueustanikajepobijeno, ženesusilovaneIosakaene,amaladjecarazbijanaodstijene.Pogromseraširio:UTrebizondoujeubijenododatnih 1000armenijaca,uArabkiru 2800, uUrfai 8000, plus 3000koji živispaljeniukatedrali,gdjesusesklonilinadajuida eihtunaisigurnost.Ukolovozu 1896godine,bandeTuraka,kojeparoliraleulicama,Konstantipoljapobilisupreko 5000Armenijaca.Sve
usvemuod 1894-96, konaanbroj žrtavajeprocjenjenna 100,000 ubijenihcivila, 50,000 umorenihglau, 40,000 Armenijacajeprisilnopreobraenonaislam,a 100,000 izgnanih.Hamidjenakontogaznankaovelikiubojica..
Enver
je bio voa Mladih Turaka koji se domogao vlasti 1908 godine. On je bio vodea politika I vojna figura u Turskoj I 1914-te godine opredjelio se za Centralnu mo, predvoenu Kaiser Willhelmom II. U veljai 1915-te odluio se za eliminiranje svih Armenijaca diljem Otomanskog carstva, opravdavajui to njihovim simpatiziranjem Rusijom.Istrebljenje
jeprovedenosistematski.ArmijaIbirokracijasubileoišeneodArmenijaca.Familijesubilepodijeljenje,muškarciodvbedeninastreljanjea ženeIdjecetjeranidamarširaju "beskrajno…svedoknisupomrli,aod žei,gladi,izloženostiiscrpljenosti."Nekolikopreživjelihsmješetenojeulogoreupustinjiumovari.Bilisuiskopanivelikirovoviukojesupobacane žrtvedatuumru.UMoushusu 1000 ženaIdjeceudrvenebarakekojesuposlužilekaoposmrtnelomae. aksuIArmenijskasiroadkojasubilaposvojeodTurskihroditeljabilapredavanadaseubiju.Vladaupozoravala: "Akonekimuslimanzaštitikršana,prvo emusezapalitikua,potom ekršanihbitiubijenprednjegovimoima,aondamuslimanovafamilijaanakrajuonsam". etvrtmilijunaArmejinacajeuspjelopobjeiuRusijua 20,000 spašenoprihvatajuiislam.Ipak
,procjenjenojedajebrojmasakriranihmuškaraca, ženaIdjecedosegao 1,5milijuna,aTurskaArmenijavišenepostoji.Ovi su zloini prošli ne kažnjeno. "Tko se sjea genocida nad Armenijcima?", pitao je Hitler, pravdajui vlastiti zloin.
Grci su živjeli u Trakiji I Maloj Aziji tisuama godina prije nego su Mongoli potisnuli Turke na zapad, na tlo koje je danas znano kao Turska. Usprkos vandalizaciji starih grkig I pred kršanskih hramova kao I ortodogsnih crkava, poinjenih masakara, s vremena na vrijeme, znatan broj grkih zajednica je postojao u Turskoj do 20-tog stoljea.
1913-te godine 16,000 grkih stanovnika Istone Trakije okrutno su pobijeni od Turaka. 27. Svibnja 1914-te godine muslimani su naredili da svi krišani moraju napustiti grad Pergamum u roku od 2 sata. U lipnju 1914-te godine Grci u gradovima Eritreja I Fokia su masakrirani.
U srpnju iste godine Turci su formirali "bataljon prisilne radne snage", u kojem su 400,000 Grka podlegli gladi I okrutnom tretmanu. U studenom 1914-te godine monoga sela diljem Istone Trakije prisilno su evakuvirano 120,000 Grka izbjeglo je iz svojih pradjedovskih domova u Grku.
U proljee 1917-te godine Turci su naredili deportaciju 23,000 Grka iz Sidonije, a u travnju 1918-te godine 8,000 novih grkih familija je protjerano sa jugozapada Male Azije.
3. lipnja 1921-ve godine Turci su uhapsili 1320 uglednih grkih graana u Samsusu, od kojih je 701 ubijeno ve narednog dana I pokopano u masovnu grobnicu.
Cijelo poglavlje moglo bi biti napisano o zbivanju u Smirni. 9. Rujna 1922-ge godine Turci su u napadu ludila masakrirali ili zapalili 150,000 Grka I Armejinaca, muškaraca, žena I djece.
U listopadu 1922-ge godine 300,000 Grka je prisiljeno napustiti Istonu Trakiju, gdje su njihovi pretci živjeli tisuama godina.
Islamizacija Turske vrtoglavo je uslijedila. U pola stoljea broj krišanskog stanovništva umanjena je za 90%, sa 4,5 milijuna na oko 150,000. 4
Enver Paa je ubijen 1922-ge godine u bitci s boljševicima u Turkistanu. Moglo bi biti utvreno da je Enver bio sekularna, a ne vjerska linost I da krivnja ne bi mogla dase vezuje za islam. Vidjet emo da je veina "Muhamedovih pomagaa" u 20. Stoljeu bila na elu države, armije ili neke teroristike organizacije. Takoer se nadamo da emo dokazati kako rana izloženost Kur¨anu može iskrenuti I moralno izopaiti djeaku svijest tako da su ubojstva I okrutnost potpuno normalni. "Turci bi mogli mirne duše rasporiti vlastitu majku." 5
injenica da je Turska sekularizacija površna, vidi se po tome što je "uenje islamske religiije ponovno uvedeno u javne škole, otvorene su državne škole za trening religijskih funkcionera I poduzimaju se mjere za promociju religije poput onih o uvoenju programa o Kur¨anu na državnom radilu."
6.
.
Fahri Koroturk
Fahri Koroturk je bio predsjednik krila muslimana Turske I komadant oružanih snaga
u vrijeme kada je odlueno o invaziji Cipra.Broj Turaka na otku je bio oko 115,000, dok je ostatak od 503,000 stanovnika bio grke pripadnosti. U samu subotu 20. Srpnja 1974-te godine Turska armija, mornarica I zrakoplovstvo napali su Cipar. Turska je upotrijebila oružje dobijeno od USA i NATO-a, nepozivajui se na Kur¨an-sku zabranu o prihvatanju pomoi od strane nevjernika, nego podsjeajui na to da je Džihad ultimativni cilj:
"Ne dozvolimo da vjernik primi…pomo od nevjernika…osim s opreznošu…ali zapamtimo da je krajnji cilj stii Alahu." (3:28)
Ciparski vojnici gotovo da nisu imali oružja: samo staromodne puške I nekoliko starih tenkova. Nisu posjedovali protuzranu ili mornarsku zaštitu, niti protiv-zranu ili protu-tenkovsku artiljeriju. Turski mostobran je lako ustanovljen. ak I tijekom mirovnih pregovora, turci su nastavili sa ekspanzijom uzimajui jedno selo za drugim.
Prije invazije procenat Turskog stanovništva na otoku je bio 18%, ali su oni zahtjevali eriju na sjeveru Cipra koja pokriva 38% otoka, tražei ustupanje regile u roku 24 sata. Istoga dana (01.08.1974) poela je druga više zasztrašujua faza turske invazije. Grke kue I poslovne ustanove bili su predani turskim Cipranima. Grka sela I gradovi bili su bombardirani I spaljivani bez izuzetka, ali u gradovima gdje je stanovništvo bilo mješano, ciljevi su bili birani: npr. Kršanske crkve, bolnice, škole. Zaista svaka zgrada sa znakom Crvenog Križa zacijelo je bila bombardirana. Grke ortodoksne crkve bile su oduzete I pretvorene u džamije.
Konani broj bio je 4,000 muškaraca, žena I djece ubijeni, 1,619 nestalih (nesumljivo u zajednikim grobnicama u Sjevernom Cipru). 40% teritorije koji odgovara 65% plodnog tla cjelokupnog otoka, 60% svih vodenih zaliha, 70% sveukupnog mineralnog bogastva, 70% industrije i 80% turistikih položaja dopalo je pod muslimansku upravu. Turci su doveli nove nastanjenike, dok je 220,000 Grka moralo je pobnei na jug. Sve u svemu jedna treina grke populacije Cipra poslatala je izbjeglicama u njihovoj zemlji.
Bibliografija:
Sudan
Sayyid Muhammad Aliban Ibn Addullah
Muhammad Ahmad je roen oko 1844-te godine u Dongolai u Sudanu, od oca duboko religioznog afrikog Arapa. Ahamd je u dobi od 9 godina mogao recitirati cijeli Kur¨an. Kao mladi živio je poput pustinjaka u peini na obali Nila u blizini Abbae. Ponekad je provodio cijeli tjedan ili više posve zadubljen u molitvu.
Putovao je po Sudanu sa svojim štapom, molei za zdjelu hrane I postao je dobro poznat kao derviš koji govori s vještinom. Propovjedao je vatreno u džamijama I sveta svjetlost okruživala je njegovu glavu. Ljudi su govorili da to mora biti "Kutb" , "zraka svjetlosti". U uzbuenju ljudi bi ljubili rub njegove haljine.
Uobiavao je govoriti ljudima o njihovoj bijedi I spasenju u ovom životu. Podpirivao je ljude protiv paše u njegovoj palati u Kartumu, porkralja u Kairu I podišaha u Istambulu.
Abdullahi, Arap iz Taaisha plemena bio je godinu ili dvije stariji od Ahmada. Njegov otac je prije svoje smrti natjerao sina da ode na hodoaše da vidi Ahmada, kojeg je on smatrao dugo-ekanim Mahdiem. Mahdi, "predvodnik" je aludirao u nekoliko hadita. Njegovo pojavljivanje se oekuje prije Isanog (Isususovog) silaska pod svete stijene u Jeruzalemu I prije Sudnjeg Dana. Mahdi e postii da Islam zavlada svijetom, satirajui nevjernike gdje god preostanu na Zemlji.
1880-te godine Abdullahi I Ahmad su sklopili prjateljstvo iako je Abdullahi bio mraan I šutljiv a Ahmad uvijek nasmiješen. Abdullahi je uvao tajnu koju mu je otac povjerio. Njemu je bila data velika crna zastava pokrivena Svetim Tekstom da bude predata Dervišu I njegovim sljedbenicima.
Nešto kasnije 1881-vr godine Abdullahi se razbolio I ekalo se da umre. Ali, se udnovato brzo oporavio I nakon nekoliko dana Abdullahi se podiže iz kreveta I obznani: "Oekivani Mahdi se napokon pojavio! On me je izljeio!" To je bila istina, Muhammad Ahmad, kako je tvrdio, je zaista potjecao od proroka, sa obje strane familije.
Uskoro je Mahdi imao viziju. On je vidio Muhameda, proroka u zelenom plaštu koji je sjajio. Prorok ispruži ruku I ona proe kroz Derviševo tijelo dodirujui mu srce. Momentalno njegovo srce se proisti a svjetlo zasja iz njega. Prorok sie sa svoga trona I zasue svoju sablju na Ahmada rekavši "Vjera Muhamedova je u sablji. Onaj tko ne vjeruje u nju ne vjeruje u Alaha niti u mene. Svevidei Alah ti je dao znake Mahdiech, to su mladež na obrazu I rastavljeni zubi."
Tog petka okupila se gomila da uje Derviševu propovijed. Tada je Ahmad obznanio:" Ja sam Mahdi kojeg oekujete. Onaj tko ne vjeruje u mene ne vjeruje u Alaha niti njegovog Proroka."
Paša, koji je želio da zna više o Mahdiu, pokušao je da ga nagovori da doe u Kartum. Kada je Mahdi odbio, Paša pošalje 2 skupine vojnika da ga dovedu. Mahdi ih je oekivao u viziju koju je imao Prorok mu obe
a veliku pobjedu. Tako se I dogodi. Preoszali Turci su ekali u redu da uzmu Mahdijevu ruku I proglase novu vjeru. "Nema drugoga boga do Alaha. Muhamed je njegov Prorok. A Muhammad Mahdi je njegov sljedbenik." Dook se mahdi molio, bubnjevi su slali portuku o Džihadu, Svetom Ratu. Mahdi se odluio na Hijrah (1881) što je emigracija, sa svojom još uvijek malom družinom Ansara (pomagaa). Njegova destinacija bila je Mount Masa, prethodno znana pod imenom Jebel gadir.Vojska koja je poslana da uništi Svetu armiju bila je sam uništena. Lokalni crnci pohrlili su da se pridruže Mahdiu, sigurni da on posjeduje Tebrid talisman koji odvraa turske metke u vodu. Mahdi posla poruku u svaki grad I selo Sudana I daleko izvan. Muslimani I napola pagani dolazili su izdaleka da dijele Džihad I dobitak. (Kasnije je plijen gotovo do cijelosti išao gornjim odredima) Protiv Mahdia je poslana nova armija od 6,000 vojnika. Teško da je itko od njih mogao utei da ispria što se dogodilo, a Mahdizam je dobio mnoge nove obraenike. Ponovno je uzeta velika koliina plijena u oružju, zalihama I vojnikovim ženama. Mahdi je nastavio da poveava svoj harem.
Pola Sudana našlo se u pobuni. Mahdi je opkoliko El Obeid I eventualno turski branitelji, obueni u nove derviške košulje odoše da se predaju Mahdiu. Paša je odbio da prizna posjedništvo bilo kakvog zlata. Kada je blago bilo naeno, paša je bio ubijen sjekirom.
Mahdiev puritanizam je bio prihvaen od strane njegovih sljedbenika: on je zabranio pjesme, plesove, lijepu odjeu, zlatne I srebrene ornamente. Plemenskim ženama je bilo odreeno da nose vel iako ispod njega mogubiti gotovo gole. Okrutna kazna sjekirom sljedila je ubojicama I razvratnicima. Razvratnice su bile kažnjavane kamenovanjem do smrti. Za malu krau, kriminalci su gubili šaku I stopalo. 80 udaraca biem slijedilo je za pijenje piva a 100 za pušenje.
U studenom 1883-e godine general Hicks predvodio je armiju od gotovo 10,000 ljudi u napad na El Obeid. 70,000 bijesnih derviša ekalo je na njih. Na 2 milje oko El Obeida ležale su gomile tijela mnoga od njih bez glava ili izvaene utrobe. Mnogi Ansari su ubijeni ili bili ranjeni. To su bili oni, kako je kasnije obznanjeno, koji još nisu znali Ratib, novu Mahdievu knjigu molitvi.
Mahdi je bio spreman za marš na Kartum, prestolnicu Anglo-Egipatskog Sudana. Duž cijelog puta šeici, ambasadori I visoki dužnosnici dolazili su da iskažu svoje štovanje. General Gordon se nalazio u Kartumu a Britanci su slali pomonu armiju redova u garnizon u gradu. Mahdi je gajio visoku nadu o preobraanju Gordona na Islam, te mu je poslao dervišku uniformu.
25. januara 1885-te godine Gordon je imao 10,000 ljudi u Kartumu ali bez crveno-kaputaša. On je bez sumnje znao da vei broj njegovih lokalnih vojnika tajno simapatizira Mahdia. Prije zore Abdullahi je napao, ali je pucanje trajalo samo nekoliko minuta. Ipak je satima trajalo vrištanje I vitlanje bieva koje se moglo uti iz grada. Mahdi je želio da Gordon bude doveden živ, a kad je umjesto toga njegova glava bila donešena pred njega, on ju je izložio na koplju van svog šatora I satima samo zurio u nju.
Dva dana kasnije britanski parobrodi doploviše uz Nil u Kartum. Kako su bili doekani vatrom s obje strane obale, tu su morali da izbore svoj put natrag u sigurnost.
Cijeli muslimanski svijet je bio ispunjen isekivanjem, specialno u onim zemljama gdje su vladali Britanci I Turci. Mahdi je poslao pismo važnijim ljudima kao Viktoriji, kraljici Engleske, potkralju Egipta, Negušu od Abisinie, pozivajui ih na preobraenje na Mahdizam ili da u protivnom oekuju Gordonovu sudbinu. Mahdi je propovijedao da e on živjeti još 40 godina I tu vrijeme islamizirati cijeli svijet, te pripremiti pozornicu za
sat Strašnoga Suda.Nažalost veina iskusni
h radnika bila je ubijena. Mahdi je mogao da štampa njegov molitvenik I iskuje novac, ali nije mogao da pravi barut ili da popravi parne strojeve potrebne za plovidbu Nilom. On je uspio da uzme gotovo etvrtinu kontinenta, ali tada je njegov ratni stroj ostao bez pare. Mršavi Derviš od Abbae postao je duplo od svoje veliine usrkos prijašnjem uenju o umjerenenosti u jelu: njegovih 5 žena I 100 ljubavnica nastojale su da ga pune hranom. 22. Juna 1885-te godine u dobi od 42 godine, Mahdi je umro, da li zbog degeneracije srca izazvanog masnoom ili od tifusa. Prije svoje smrti Mahdi je imenovao Kalifa Abdullahia za svog nasljednika.Dato je na znanje da je Mahdi dobrovoljno promijenio svoj boravak na ovom svijetu za Raj. Bilo je zabranjeno strogo kaznom rei da je Mahdi prosto umro. Kada svijet bude pokoren od Islama tada e Mahdi doi ponovno.
etrnaest godina Kalifa je držao kontrolu nad Sudanom. On je postajao sve I više I više diktatorijalan. Bermann ga je opisao kao "udovište, hladnog, sumnjiavog I sklonom okrutnostima", a zaslužan je za "smrt 4 milijuna ljudskih bia".
Na karju nedostatak napretka, za njegove vlasti, uzrokovan je njegovim neradom. Dok je general Kitchener gradio željeznicu preko pustinje, Kalifova armija se još uvijek oslanjala na štitove, koplja I sablje iako je Abdullahi osvojio veliku koliinu odlinih pušaka, topova I mašinskih pušaka.
2. septembra 1898-me godine, Kitchener je probio 11,000 derviša izgubivši pritom samo 50 ljudi. Kalif je pobjegao I povukao se na Jebel Gadir, gdje je ponukao se na religijskom propagandom na podizanje nove vojske u emu je I uspio.
24. novembra 1899-te godine on ja marširao na Kartum, ali je Abbge upao u klopku, gdje I ubijen.
Svod nad Mahdievim grobom, koji je Kalif sagradio u Kartumu, Kitchener je sveo na hrpu kamenja, tako da to više ne bi moglo biti sveto mjesto. Madievo tijelo bilo je uništeno s namjerom da se pokaže kako je pripadalo samo obinom ljudskom biu.
Bibliografija:
.
SUDAN (nastavak)
1956-te Sudan je postigao nezavisnost stekavši sve uvjete potrebne za ostvarenje demokratske države - "jak I nezavistan sudski sustva, slobodnu trgovaku uniju, slobodu tiska I liberalne univerzitete." 1
Nažalost društvo je bilo podijeljeno religijski I etniki. Sjevernjaci su kontrolirali Sudanske oružane snage, a glavninu puanstva su inili arapski muslimani. Umah je bio na fundamentaliste I moderniste. Južnjaci, veinom afriki krišani I Animisti, vojniki su bili predstavljeni snagama koje ukljuuju SPLA "sudanska narodna oslobodilaka armija."
Malo pomalo islamski fundamentalisti, Ikhwan, su bili u poziciji da uvrste svoju mo u Kartumu. U septembru 1983.e godine bila je predstavljena verzija Šerijaha "Septembarski zakon".
Mnoga batinanja, amputacije I kamenovanja bila su iznijeta. Ijtihad ili "slobodna interpretacija" su uvršteni u zakon. Ako qazi nije mogao da nae suvislo uporište u zakonu da pronae krivicu okriveljniku, on bi mogao tražiti u Kur¨anu ili Hadith-u po njihovom navoenju. Npr. Mahmud Taha, 76 godina star lider Republikanske brae bio je obješen u januaru 1985-te godine zbog otpadništva, iako to nije bio kriminal u datom momentu.
30. juna 1989-te godine komanda revolucionarnog savjeta pod-generala Omera al Bashira doepala se vlasti. Ono malo što je preostalo od sekularne države bilo je pretvoreno u vojnu teokraciju. Npr. Poslovni ljudi koiji su dolazili na molitvu petkom bili su k
ažnjavani. Žene nisu mogle putovati bez mahrama (muž, brat, otac ili sin). Nekoliko žena akademika, koje su bile u svojoj srednjoj dobi bile su sprijeene da prisustvuju internacionalnim konferencijama jer nisu imale pratioca. Izvjestan broj žena koje su prodavale kiki-riki I ajeve po ulicama bio je bievan. Glavna prijetnja ženama od strane fundamentalnog režima ukljuuje otpuštanje žena iz državne službe I restrikciju pristupa u njihovom visokom obrazovanju, osobito kada je rije o pravosuu.Ne
štoizislamskepovijestiRCCjestvorio "Islamskubezbjednost"kojadjelujenakonfisciranjuklubovatrgovakihsindikataIprofesionalnihdruštava. Pripadnici "Islamskebezbjednosti"kupekonkurenteusrednoiIizlažuihbatinanjuItorturi.Onicenuriraju štampu,braneipravoizlaženja onojnajvišesekularnoj.Stotinepolitikihzatvorenikasudržanibezsuenja,ukljuujuidisidente,odvjetnike,neposlušnelijenike,novinare,pisceIuitelje.
Izvjestan
brojJužnjakakojisu živjelinasjeveruakojisumijenjaliimenauarapskadabiobezbijediliprosperitetvlastitimposlovima,otkrilisukasnijekojeopasnostikrijeovakavpotez;odnihseoekivalodapraktikujumuslimanskeobiajeavlastitaimenanisusmjelikoristitibezdaseizložesmrtnojkaznizaodmetništvo.Sli
notome,rizikusuizloženeInemuslimanskefamilijekojesuprihvatileIslamiliuzeleislamskoimesciljemdadobijupomoprilikomperiodagladovanja.UklopcisusenašliIoninemuslimanikojisuprihvatiliIslamtakodabimoglioženitiMuslimankuililakodoidorazvoda.Su
ša 1983-85. godineubilajeoko etvrtinemilionaljudi,aligladovanjekojesedogodilo 1986-89. godine,akojejeistotakobilo žestoko,bilojeposljedicacivilnograta.Kaoprvo,islamskajevladaizvezlagotovocijeluzalihu žitaSudanadabiplatilaoružje,azatimjepreostalahranabilaprodavanapotakovisokimcijenamadajeostalanedostupnasiromašnimmasama.Nakraju,cijelikonvojihranesubiliuništeniodstranearmijakojesuupadalenaneprijateljsketeritorije.Budunostneizgledaništasvjetlije.SPLAzahtijevaabolicijuislamskogzakona,kaopreduvijetzamir.Sdrugestrane,MuslimanskoBratstvo (Ikhwan)jepostojanousvojemstavudaAlahovoPravotrebabiti,nesamoodržavanonegoIprošireno.
.
BIBLIOGRAFIJA
:.
.
1.
P1 "Nijeui asnost živuegSudana -Katastrofaljudskihprava",TheAfricaWatchCommittee, 1991 London,NYWashington 7676 Bijes Alahov
.
IdiAmin
.
Al- HaDi Marshal Dr. Idi Amin VC, DSO, MC, roen je 1925. godine.
Od 1971-79. godine bio je diktator Ugande, a danas živi
u izbjeglištvu u Saudijskoj Arabiji.Sa ina porunika, koji je imao služei u b
ritanskoj kolonijalnoj Armiji, sam je sebe proizveo u in maršala, dodijelivši si sve armijsku dekoraciju kao I doktorat.1970. godine je išao na hodoaše (Haj) u Meku, tako da je taj naslov toan. Amin je smatran za svetog ovjeka od brojnih Muslimana u Ugandi. esto je uzimao ueša u muslimanskim religioznim ceremonijama. Svake noi je itao stihove iz Kur'ana na TV-u Ugande, a posjetio je takoer I Omarovu džamiju u Jeruzalemu, gdje je bio lijeen od sifilisa. Iako u uznapredovanom stadiju te bolesti, ipak nije bio tako lud kako su mnogi vjerovali.
Sa Izraelom je dugo imao odnos ljubavi I mržnje, dok konano nije prevladala palestinska strana.
1972. godine poslao je brzojav Ujedinjenim Narodima, estitajui teroristima na Crnom Septembru za ubojstvo izraelskog sportaša, uesnika olimpijskih igara u Minhenu, hvalei u istom brzojavu Hitlera zbog uništenja više od šest miliona židova.
3. srpnja 1976. godine desila se oružana otmica Leta 139, koji je skrenut na Entebbe aerodrom u blizini Kampale. Amin se stavio na stranu otmiara, obezbijedivši dodatne teroriste za pojaanje.
Kao podršku desetorici terorista koji su prijetili pogubljenjem židova u zoru na nedjelju 4.srpnja, njegovih 80-100 trupa treniralo je oružje na 103 izraelska putnika. Nakon oslobaanja taoca, od strane izraelskih komandosa, Idi je, zelen od bijesa, naredi
o pogubljenje kontrolora leta I rukovodilaca civilne aviacije, ak I onih koji su bili van dužnosti. Osim armije, glavni organ gušenja, osnovan u Nakaseru sa bezazlenim imenom - Državni Istraživaki Biro.Amin je bio paranoian; iako je imao neprijatelja koji su željeli njegovo svrgnue, veina njegovih neprijatelja bila je izmišljena.
Amin je upotrebljavao lukavost isto tako dobro kao I svirepost. Radije je naredio ubojstvo Arhibiskupa Luwuma u aranžiranom "saobraajnom udesu", nego da otvoreno preuzme vlast od rimske katolike crkve.
Neka od muenja, primjenjivana u Nakaseru su nezamisliva. Nekim su ljudima zabilali eksere u lubanje, lomili udove, igrali se plamenom po koži, razbijene flaše raznih osvježavajuih pia zabijane se oko laktova I koljena, upotrebljavana su užad za sporo davljenje, noževi, bievi.
Palestinac Faijal je bio dobro poznat po svojoj okrutnosti.
Nubijski I karvanski muslimanski vojnici, strahujui od osvete duhova nevinih ljudi, esto su se odavali ritualnom kanibalizmu. Na mnogim tijelima kasnije naenim, nedostajali su srce, jetra, oi, uši, grudi ili genitalije.
Kada su ueni Ugandijci napustili zemlju, došlo je do masovnog "odljeva mozgova".
1972.godine Amin je istjerao azijsku zajednicu, što nije dovelo do poboljšanja ekonomije. Usjevi za izvoz (cash crops) postali su neekonomini. Osnovne potrepštine kao sol, sapun, ulje za kuhanje postale su teško dobavljive.
U listopadu 1978. godine Amin je osvojio Tanzaniju. U poetku su njegove snage dobro napredovale, pljakajui, silujui I ubijajui na svom putu, ali u sijenju naredne godine tanzanijske trupe, potpomognute sa 2.000 Aminovih protivnika iz Ugande, prešle su ugandsku granicu I skršile otpor. Nakon Idijevog povlaenja broj ubijenih I nestalih dosegao je 280.000. Možda e jednog dana psihijatri objasniti u kojem stupnju su njegovo zdravstveno stanje, Islam ili mentalna abnormalnost doprinijeli ovom raspuštenom sadizmu I smrtnoj pomami.
.
BIBLIOGRAFIJA
:.
.
1. "Bijeg iz Idi Aminove kue klanja", W. Cato, Quartet Books, London, 1989.g.
2. " 90 minuta u Entebbi", W. Stevenson, Corgi Books, 1976.g.
MAURITANIA
Islamska Republika Mauritania je smještena na sjevero-zapadu Afrike I zauzima eriju od milion skvernih kilometara, a od kojih je 2/3 pustinja. Dva miliona stanovnika sastavljena su u omjeru od 80% arapskih Berbera dok ostatak ine crni Afrikanci smješteni na jugu. Od proglašenja neovisnosti of Francuske 1960.godine, Mauritania je s vremena na vrijeme imala vojnu diktaturu. Desetine tisua crnih Afrikanaca bili su protjerani u susjedne zemlje, dok je njihovo vlasništvo konfiscirano. Stotine crnaca ili lanova politikih partija I trgovakih udrušenja su prosto "nestali". Njihova tijela su ponekad bila pronaena, pokazujui tragove torture kao što su spržene genitalije, opekline od cigareta, otvorene rane na tabanima, ili glave stuene kamenjem.
Metodi uvjeravanja su brojni: po zatvorenicima se uriniralo ili su bili držani cijele noi u jami ljudskog izmeta; korištene su igle, vreli ugalj, otvoreni plamen, elektrini šokovi su grili njihova tijela; primoravani su da drže teške cigle iznad glava sve dok se ne bi onesvijestili. Neki su zatvorenici zatvarani bez lijenike pomi, bez dovoljno sna , hrane ili vode, stalno u lancima u malim elijama bez toaleta, bez
svjetla ili u podzemnim tamnicama, uvani u istoj prostoriji sa leševima ili zakopavani sve do vrata u pijesku i ostavljani tako da umru.Utjecaj religije je jak u Mauritanii. Šerijat je ukomponiran u zakone kako naredni citati pokazuju:
Gazetted 29. veljae 1984. godine, Islamska Republika Mauritania
Svaki Musliman kriv za odmetništvo rjeju ili djelom, bit e pozvan na period pokajanja od tri dana.
Ukoliko se ne pokaje u ovom roku, bit e osuen na smrt kao otpadnik a njegova e imovina biti oduzeta od strane državne riznice.
Svaki Musliman koji odbije da se moli, bit e pozvan da ispuni obavezu molitve u odreenom vremenskom periodu. Ukoliko ustraje u svom odbijanju bit e kažnjen smru.
Svaki odrasli Musliman, bilo kojeg spola, kriv za preljubu, bit e javno kažnjen, ako je muškarac samac- kaznom od 100 udaraca biem I godinu dana zatoeništva. Ako nije kazna je smrt kamenovanjem.
"Tajum" e biti proglašen ukoliko se tie vjenanog ili razvedenog para. Ukoliko se radi o trudnoj ženi, kazna bievanja ili kamenovanja bit e odložena do iza poroda.
.
Svaki odrasli Musliman koji dobrovoljno I svjesno konzumira alkohol bit e kažnjen sa 40 udaraca biem.
.
Svatko tko prevarom ukloni nešto što mu ne pripada je kriv za krau I bit e kažnjen odsjecanjem desne ruke. Ako krivac poini drugo krivino djelo, bit e mu o
dsjeeno lijevo stopalo. Ukoliko se to ponovi, odsjei e mu se lijeva ruka. Ukoliko ukrade po etvrti put, desno stopalo e biti odsjeeno.(2)BIBLIOGRAFIJA
:1. Amnesty International Reports 1988-93
2."De L'Islam au General Et Du Monde Moderne en particulier", Jean- claude Barreau, Le Pre Aux Clercs, 1991, prevedeno od strane autora
IRAN
.
.
Nasiri- Din Sah je bio vladar Irana 1850. godine, kada je Bab (kapija) samoprozvani Skriveni Imam bio pogubljen nakon suenja na islamskom sudu. Uzrujani Babov sljedbenik pucao je na Saha, poslije ega je otpoeo užas.
Babovim sljedbenicima- Babima, vadili su oi, tjerali ih da jedu vlastite amputirane uši, zubi su im izbijani I lubanje lomljene udarcima ekia. Ženama su dubili duboke rupe u grudima a goree gaze su hranjene vrelom masnoom. Ljudima su gulili kožu sa stopala a potom ih uranjali u kljualo ulje. Nekima su stopala potkivana kao u konja a žrtve su onda tjerane da tre.
Sretni su bili oni Babi koji su našli brzu smrt: zažbukani, zadavljeni kamenovani, posjeeni maem, ubijeni udarcima ekia il noža.
(1)1863.godine jedan od Baba koji je preživio pogrome, Baha ' u' llah, obznanio je da je on b
io Poslanik.Za trideset godina broj Bahaia je rastao, uzimajui vrlo nizak profil. Osnova njegovog uenja je teozofska- svi proroci I božanstva moraju se štovati. Ovakvo uenje za Islam je bilo heretiko u jednom- Muhamed je bio posljednji Prorok I ne može biti više Poslanika Alahovih. Takoer je ispovijedanje politeizma (ukljuujui Hinduizam I Budizam sa Alahom) zavrijeivalo smrtnu kaznu.
Bilo kako bilo, Bahai nisu propovijedali vraanje udarca: " Bolje je biti ubijen nego ubiti" (Baha 'u'llah).
Reza Sah
1926. godine Ali-i-Pishnamez je bio odgovoran za smrt trinaest odraslih Bahaia I jedne bebe od petnaest mjeseci, koji su bili batinjani, izbodeni I isjeeni do smrti. Reza Sah nije kaznio nikoga, jer uprkos svojem modernizmu nije želio sukob sa sveenstvom. Iako su neki zakoni ograniavali zapošljavanje Bahaia, oni su postali poznati kao dobri radnici I službenici. Njihove se škole bile tako dobre da je Reza Sah poslao svoju djecu u jednu od njih.
Godine 1933. Ulama je prevladala: tiskanje Bahai literature bilo je zabranjeno, Bahai brak je bio proglašen priležništvom, a zatvorska kazna predviena za one koji se vjenaju prema bahaiskim obiajima; Bahai u državnoj službi bili su smjenjeni ili otpušteni, a bahaiske škole zatvorene. Progon je postao sistematski a ne samo na mahove kao kod prethodnih režima. Reza Sah je bio uklonjen 1941. godine od strane britanskih I sovjetskih snaga zbog neskrivenih simpatija za Naciste.
Muhammad Reza Sah
.
Novi Pahlavi Sah, iako pod utjecajem Zapada, uvažavao je sveenstvo. 1955.godine vlada je dala Sheikh Muhammad Taqi Falsafiu slobodnog vremena za napade na Bahai Faith. Talas anti- Bahai nasilja zapljusnuo je zemlju; ubojstva, silovanja, oskvnivanje svetišta, ekshumacije bahaiskih grobova nakon ega su leševi vueni po ulicama I spaljivani.
Ujedinjeni Narodi I US State Department inile su pritisak na Saha da zaustavi napade. Legalna diskriminacija se nastavila, a od Bahaia su tražene velike takse. Pahlavieva tajna policija Savak, maltretirala je Bahai zajednicu I obezbjeivala informacije izvjesnim muslimanskim fundamentalistikim grupama kao što su Tablighat-i-Islami. Kada je Pahlaviev reZim pao u veljai 1979. godine Bahai su na kratko predahnuli.
Ayatollah Khomeini
Iz poetka je revolucija bila relativno demokratska, ak je bilo dozvoljeno postojanje komunisticcke partije. Pristalice Ayatolaha su primjenjivali policu- zavadi pa vladaj, sve dok nisu u svojim rukama držali svu vlast. U svibnju 1979.godine su optužili Bahaie za smiješne zloine kao, saradnju sa Sahom, cionizam, za špijunažu u korist UK I USA. (jedno od naela Bahai vjere je - ne uzimati ueša u politici.)
Sva njihova imovina je bila oduzeta, ukljuujui: svetišta, groblja, bolnice I starake domove. U lipnju 1980. godine tri vodea Ayatolaha objavila su zabranu Serijatom podjela mirovina umirovljenim Bahaima.
Svako tko bi isplatio takvu mirovinu uvrijedio bi Islam. Bahai su bili nasilno voeni u džamije gdje su pokušavali da ih nasilno "vrate Islamu".
Pogubljenje Bahai starješina I poznatih uitelja poelo je drugom polovinom 1980.godine, još uvijek na "politikoj osnovi". U lipnju 1981.godine, kada su fundamentalisti trijumfirali, revolucionarni sud kažnjavao je Bahaie smru po isto vjerskoj osnovi. Ayatolah Sadduqi objavio je da su Bahai "madhur ad-damn" (oni ija krv može biti proljevana), što je vodilo u otvoreni pokolj. Jedan stariji ovjek I njegova žena bili su uronjeni u kerozin I zapaljeni.
Bahai djevojke bile su otimane I primoravane da se udaju za Muslimane. Ljudi su bili zauzdavani kao magarci I tako voeni kroz ulice. Udovice su bile primoravane da plate za metke kojima su ubijeni njihovi muževi, da bi potom bile iseljene iz njihovih domova, nosei samo odjeu na sebi. Osuenicima je uzimana krv za upotrebu na irakom frontu. Ljudi su bili mueni da se odreknu pripadništva. Brakovi su bili razvrgavani dok je bahajski porodini život bio zvan prostitucijom (kažnjivo smru). Bahai djeca bila su smatrana vanbranom a roditeljima je civilnim zakonom zanijekano svako roditeljsko pravo.Jedan islamski sudija, Hujjat-ul Islam Qazai, zaslužan za mnoga pogubljenja, 22.velje 1983.godine u Khabar-i-Junub izjavio je: "Iranska nacija je podizana prema uenju Kur'ana I Alahovom voljom je odluna da uspostavi vladu Alahovu na Zemlji. Stoga, ne može tolerirati perverzne Bahaie koji su sotonini instrumenti. (Iran e, s Alahovom pomoi, ispuniti Naahovu molitvu spomenutu u Kur'anu: " and Naah ree, Gospode ne ostavi niti jednu porodicu nevjernika na Zemlji."
Uskoro su islamski sudovi kažnjavali mudžahedine, fedeyine, marxiste, komuniste, liberale kao I demokrate.
.
BIBLIOGRAFIJA;
1. " Babi I Bahai religije 1844-1944",A. von Gumoens, P133
2. "Protjerivanje iranskih Bahaia 1844-1984", D. Martin, The Association for Bahai Studies, Ottawa,
1984, P18
Back to Top
Top of the Document.
Yasser Arafat
Mohamed Abder Rauf Arafat al-Kudwa al-Huseini roen je u Jeruzalemu 1929.godine od roditelja Egipana. Usvojio je ime Yasser, što znai osoba blage naravi", dodavši Abu Amam po pratiocu Proroka Muhameda. On je Musliman koji je preduzeoo Haj u Maku I koji na privjesku nosi ugraviran stih iz Kur'ana.(1)
Kada je 1920.godine Britaniji data uprava nad Palestinom, tamo je živjelo oko 75.000 židova I oko 600.000 Arapa. Razljueni prilivom židova iz Evrope, Muslimani su 1929.godine digli bunu u Hebronu, ubivši 135 Zidova.
U odmazdi je ubijeno 116 Arapa. 1936. godine broj židova je narastao na 400.000 dok je broj Arapa iznosio 1.000.000.Tijekom drugog svjetskog rata neki vodei Muslimani, ukljuujui Haj Amin an-Huseinia radili su za Naciste u Njemakoj, pozivajui na jihad protiv Britanije. Amin je bio veliki muftija Jeruzalema I Arafatov ujak. Hitler je tražio razmjenu nekih židova za njemake nacionaliste, ali su ga Muslimani uvjerili da pošalje 8.000 Zidovske djece u logore smrti umjesto u Palestinu.
Krajem 1947.godine Britanija je objavila plan o povlaenju iz Palestine. Njihov prijedlog o podjeli Palestine na dva dijela, je odbijen od strane Arapa, osobito od Haj Amin al-Huseinia.
Nekoliko godina kasnije, nakon brojnih poraza od Izraela, isti prijedlog bi bio rado prihvaen. Prijedlog je sadržavao dio o vojnim aktivnostima obje strane, ali je inicijativa o terorizmu potekla od strane Zidova.
U travnju 1948.godine ekstremna grupa, Irqun, masakrirala je 254 muškaraca, žena I djece u arapskom selu Deir Yassin. Arafat, koji je bio aktivan u univerzitetskim krugovima Kaira, praen sa pedeset drugih studenata , krenuo je u borbu. Njihovo oružje je bilo konfiscirano od strane egipatshih armijskih snaga.
15.lipnja 1948.godine Britanija se povukla iz Palestine, a država Izrael je bila proglašena.
Egipat, Lebanon, Jordan I Siria poslale su trupe, ali nisu bile u mogunosti da izbace Izraelce. Kao rezultat ove akcije 700.000 Palestinaca je bilo primorano da napusti svoje domove. Yasser je sa Muslimanskom braom trenirao u Kairu I imao je udjela u njihovom napadu na britanske položaje.
Islamski fundamentalisti pomogli su Arafatov uspon u studenskoj organizaciji, iako je imao potporu svih stranaka, ukljuujui I komuniste.
Aktivan u palestinskim pitanjima, Arafat nije uživao Nasserovu dobrodošlicu.
Nakon što je kompletirao studije na polu inženjerstva, Arafat je otišao u Kuwait da radi nekoliko narednih godina. Sada je imao novac za tiskanje literature I kupovinu oružja. Pomognut drugim Palestincima osnovao je Fatah, što po Kur'anu znai " otvaranje kapija slave". Fatah je bio neovisan od arapske države I ideologije. Njegov jedini cilj bio je osloboenje Palestine oružanim putem.
Fatah je ubrzo shvatio koliki je znaaj vode za izraelsku ekspanziju, pa su njihovi prvi ciljevi bili projekti opskrbe vodom. Jedna je bomba prilikom eksplozije ubila sedam Izraelaca. 1966.godine napadi su prošireni na domove I Kibbutzim (Kibuce). U lipnju naredne godine su se Siria, Jordan I Egipat okrenule protiv Izraela. U šest dana izraelske snage su ih nagnale na bijeg.
Originalna teritorija bila je uveana tri puta, uvrštavajui Zapadnu Obalu, pojas Gaze, Sinajski Poluotok I Golanske Visoravni. Preko milion Arapa potpalo je pod izraelsku kontrolu.
Arafat je odmah organizirao prelazak pet stotina gerilaca na Zapadnu Obalu, kao I Strajkove trgovaca I vozaa kamiona. U židovskim oblastima postavljane su bombe. Izrael je poduzeo uspješnu kampanju za podrivanje palestinskih aktivnosti. Arafat I tri stotine boraca Fataha bili su sretni da prebjegnu sa Zapadne Obale u Jordan.
18.ožujka 1968.godine grupa djece udarila je na minu u blizini Eilata, kojom je prilikom dvoje djece smrtno stradalo dok je dvadeset I sedam drugih bilo povrijeeno. S namjerom da unište bazu Fataha, Izraelci su napali položaje u Karamahu na teritoriji Jor
dana. Palestinci su ih spremno doekali raketno propeliranim granatama. Jordanske zrane snage I armija su pritekli u pomo Fatahu, tako da su Izraelci bili primorani na povlaenje. Iako je ovom prilikom bilo izgubljeno više arapskih nego židovskih života, Yasser je smatrao da je postigao pobjedu, prvu ikada nad Izraelom. To je inilo naslovne strane svih arapskih novina a Arafatova slika je obišla svijet.Tisue novih pridošlica dodato je Fatahovim borbenim redovima. Teror se pojaao a više bombaških napada je uslijedilo.Trinaest ljudi, od kojih su neki bili Arapi, bilo je ubijeno pri eksploziji starog automobila na pijaci u Jeruzalemu.Fatah je postao najvea palestinska gerilska grupa I Arafat je mogao da uzme kontrolu nad Palestinskim Pokretom Otpora- PLO. U tom periodu Cilj PLO, koji je bio odgovoran za dvije tisue napada na Izrael, je bio da uništi Izraelsku državu. Palestinski Pokret Otpora je predstavljao organizacijski kišobran koji je pokrivao mnogobrojne grupe, a Arafat je bio hvaljen ili krivljen, ovisno o sluaju, za brojne teroristike operacije, a koje on sam nije planirao. Npr. Krišanin George Habash, pripadnik PFLP (Popularni Front Palestinskog Oslobodilakog Pokreta) organizirao je tri uspješne "hi-jackings" teroristike akcije.
Ovi avioni su bili upueni u Jordan I kralj Husein je bio primoran da se sukobi sa Palestincima, ubivši tri tisue pripadnika PLO.
U listopadu 1967.godine egipatski projektil potopio je izraelski brod Eliat, ubivši etrdeset sedam ljudi. U izraelskoj odmazdi uništene su dvije egipatske rafinerije nafte. Egipat je poslao vojnu ekspediciju u Izrael, gdje su voene krvave zrane borbe.
Arafat je poslao lanove Fataha u Evropu i Južnu Ameriku da uništavaju izraelske ciljeve vani: najneslavniji od ovih udara bio je onaj iz rujna 1972.godine kada je Fatahova grupa Crni Rujan otela izraelske atletiare, uesnike Olimpijade u Minhenu, ubivši jedanaestoricu od njih.
Egipat I Siria su napale Izrael na Yom Kippuru 1973.godine. Nakon dva tjedna borbi obje strane su bile podjednako sna
žne, što je zastrašilo Izraelce, iako je Egipat izgubio deset tisua ljudi, šesto pedeset tenkova I sto osamdeset zrakoplova.Mirovnim planom iz 1974.godine, Izrael je vratio Egiptu pola Sinajskog Poluotoka. Anwar Sadatu je bilo dosta tako da je prepustio Palestince sebi samima.
PLO je osnovan u izbjeglikim kampovima u Lebanonu, odakle je nastavio sa napadima na Izrael. Pripadnici PFLP su 11.travnja runim granatama I lakim naoružanjem napali izraelsko selo Kiryat Shmonah. Ubijeno je osmero djece I osam odraslih osoba. Tri terorista PFLP su u svibnju otela sto židovske djece u pokušaju da oslobode dvadeset palestinskih zarobljenika. Šesnaestoro djece bilo je masakrirano, šezdeset I osam ranjeno.U listopadu 1974.godine arapski su se elnici složili da "PLO sa Arafatom na elu postane jedini I zakoniti predstavnik palestinskog naroda." (2) Yasser je obznanio da je PLO pripravan da prihvati Zapadnu Obalu I Gazu za palestinsku državnu teritoriju. Geor
ge Habash I Ahmed Jabril (PLF) smatrali su Arafatov akt izdajnikim te su se povukli iz PLO. Da bi potkopali prijedlog Izraelske Laboristike Partije o prihvaanju "dvo-državnog rješenja", židovski zagovornici tvrde linije su potencirali naseljavanje upravo duž linija Zapadne Obale I Gaze. Slino tomu, PLO je pooštravao svoj stav o ubijanju Arapa koji prodaju svoju zemlju Izraelcima.U studenom 1977.godine Anwar Sadat je potpisao mirovni sporazum sa Izraelom. Tvrdostrujaši sa obje strane su tražili poništenje mirovnog ugovora iz Camp Davida. Šest židovskih studenata je bilo ubijeno u Hebronu. Dva arapska gradonaelnika su osakaena prilikom eksplozija bombi podmetnutih u automobile. Izrael je bombardirao položaje PLO-a u Lebanonu, a pripadnici kršanske falange su masakrirali Palestince u izbjeglikim logorima u Lebanonu.
U ponedjeljak 7. listopada 1985.godine etiri terorista PLO-a oteli su brod "Achille Lauro", sa oko sto putnika, držei ih kao taoce I zahtijevajuI oslobaanje pedeset Palestinaca koji su bili u izraelskim zatvorima. Sljedeeg dana su islamski heroji, pucajui sa sirijske obale, ubili hicem u glavu, umirovljenog amerikog židova Leona Klinghoffera, a koji je inae bio vezan za invalidsku stolicu, pretpjevši moždani udar. Pomagai Alaha su naredili dvojici lanova posade da sa broda bace njegovo tijelo, zajedno sa invalidskim kolicima. Oigledno, ova akcija nije bila Arafatova, nego zamisao Abdul Abbasa, pripadnika Palestinskog Oslobodilakog Fronta.
Sa PLO koji nije bio u mogunosti da se uzdigne nad graninim napadima na Izrael, Palestinci su sami poeli da dižu pobunu (intifada). Žene I djeca bacali su kamenje na izraelske vojnike I naseljenike, što nije prošlo bez krvi; brojni mladi Arapi bili su ustrijeljeni zbog bacanja kamenja ili pisanja slogana po zidovima.
Mogua konfederacija Izraela, Palestine I Jordana je bila razmatrana, ali izraelski lideri desnog krila nisu bili pripravni da razgovaraju sa Arafatom, ili PLO. S druge strane, Palestinci su vidjeli PLO kao svoju reprezentativnu organizaciju. Arafat se više nije svrstavao sa muslimanskim fundamentalistima koji nisu željeli ništa sa Izraelom, ve uspostavu Palestine kao islamske religijske države.
Jedina nada za ovaj region je nereligijsko naseljavanje.
Arapi I židovi su Semiti, njihovi su jezici slini…. ( Glavna osnova za podjelu je religija. Odvajanje religije od politike moglo bi osigurati konfederaciju koja bi obezbijedila dobrobit objema stranama). Gotovo sto pedeset tisua Arapa radi sretno u Izraelu. Ovaj broj bi mogao porasti, a židovi bi imali pristupa velikom arapskom tržištu. S druge strane, Arapi bi imali pristupa izraelskim lukama u Mediteranskom moru I izraelskom nainu voenja zemljoradnje.Uprkos svom islamskom uzdizanju, Yasser, nadati se, vidi rješenje u Palestini koja nije kontrolirana Islamom, I iako nešto umanjena, ali ua suradnji sa više liberalnim Izraelom. Yasser Arafat je odolio prijetnjama Hamasa, organizacije palestinskih islamskih fundamentalista I potvrdio državu Izrael.
Izraelski Rabin je skinuo sa položaja zagovornike tvrde linije I pristao da se sretne sa Arafatom, kao predstavnikom Palestine. Prvi korak sporazuma je obezbjeenje ograniene autonomije pojasa Gaze I grada Jerikona.BIBLIOGRAFIJA
:1. "Arafat: U oima promatraa", J&J Wallach, Heinemann
2. ibid
Back to Top
Top of the Document.
Egipat
Umar II
Egipat je bio obraen, kako je zabilježeno, od strane Sv. Marka I bio je jedna od prvih kršanskih zemalja. Njegovo preobraanje u muslimansku naciju bilo je po naredbi, pogotovo ako se zna kolika je netolerancija Islama prema nevjernicima.
Umarovim Paktom je odreena diskriminacija ne-Muslimana, koji ne samo da su morali plaati Jizyau, nego su gubili pravo na vlastitu zemlju, za koju su , da bi je mogli koristiti, morali plaati Kharaj- taksu na zemlju. Ne-muslimanima nije bilo dozvoljeno graenje crkava ili popravak postojeih. Crkvena zvona, križevi, zastave I svete knjige bile su zabranjene, a vjerska služba se morala odvijati u tišini. Brak ili spolni odnos sa Muslimanom I kleveta Islama bile su najvei prijestupi. Ne-Muslimani su morali da nose diskriminirajuu odjeu I nije im dozvoljeno da jašu konje, nego samo magarce ili kamile. Bez priznanice o plaenoj jizyai mogli su biti pogublljeni.
724.godine CE 24.000 kršanskih Kopta preobratilo se na Islam da bi izbjegli puku bijedu. Tisue drugih Kopta koji su se pobunili protiv taksi, bilo je pobijeno, dok su njihove žene I djeca prodati u roblje. Umarov Pakt zabranjivao je dhimmisima pokazivanje bilo kakvog autoriteta nad Muslimanima, stoga se nisu mogli pridružiti armiji ili postati državni inovnici.
Za vladavine kalifa Al-Hakima (996-1020) sve crkve I sinagoge su bile opljakane I demolirane, ili pak pretvorene u džamije. Njihova je popravka, za kratko, bila dopuštena, ali su ve 1058.godine sve crkve ponovno bile zatvorene. Proganjanje se nastavilo kroz stoljea, a broj Kopta se sve više smanjivao.
U vrijeme muslimanskog osvajanja, tamo je živjelo oko 25 miliona Kršana sa 45.000 crkava I manastira, da bi taj broj poetkom 19. stoljea pao na 150.000 Kršana I dvjesto pedeset djelomino uništenih crkava. Britanska okupacija je pomogla uklanjanje legalnih ogranienja protiv Kopta, tako da se od 1884.godine njihov položaj popravljao, da bi danas broj Kopta dosegao gotovo devet miliona.
Husan Al Banna
1928.godine Al Banna je osnovao Ikhwan Muslimoon, Muslimansko Bratstvo.
Njegovi zavjeti su bili mnogi. Jedan od najvažnijih bio je "Jihad od kojeg su Muslimani izrastali u neobrazovane I nehajne I koji ne znaju da je to mjerilo vjere... Žrtvovanja svega da se postigne Raj…jamiti... vrhovnu vlast (najviši autoritet) Islama na cijelom svijetu" (2) On je obeao provoenje Šerijata. Ikhwan "radi za uspostavu Islama...cijeli svijet" (3) ... da uini Njegovu rije vrhovnom za cijeli svijet"(4) "Treba podii zastavu Jihada I Poziv Alahu dok cijeli svijet ne bude osjetio dobrobit od islamskog uenja"(5)Ikhwan bi trebao raditi za islamsku vladu u vlastitoj zemlji, uvjeravajui se da ne-Muslimanima nisu povjerene nikakve više funkcije. Ovo je veim dijelom bilo primijenjeno u Egiptu. Koptski Kršani, koji su predstavljali dvadeset procenata sveukupnog stanovništva, rijetko su bili unaprieivani u više inove vojske, obezbjeenja, diplomatske službe, ili kakve druge usluge po tom pitanju.
1940-ih godina Muslimansko Bratstvo je bilo dovoljno osnaženo da napadne Kopte I spali njihove crkve. Ikhwan je bio pod nadzorom kralja Faruka, koji je želio da osnuje teokratsku državu, kojoj bi on bio na elu kao kalif svih Muslimana.
1952.godine, u gradu Suecu, nakon odslužene ceremonije u džamiji petkom, muslimanska je gomila, naoružana mesarskim kukama dovukla devet Kršana u koptsku crkvu Sv. Ante I žive ih zapalila.(6) Niti ubojice, niti Šeik, odgovoran za potpaljivanje mase, nikada nisu odgovarali za zloin.
Od 1965-73.godine, dok je Egipat imao prijateljske odnose sa SSSR, desno-orijentirani Ikhwan bio je javno izopen, ali to nije znailo da su Naser I Sadat Kopte smatrali ravnopravnim. Sadat je bio lan Egipatske Nacistike Partije I Muslimanskog Bratstva u svojim mladim godinama. (7)
Zvanino, Kršani su uživali puna graanska prava, ali je praksa pokazivala drugaije. Dok je tržiSte bilo preplavljeno knjigama I tiskom anti-koptskog sadržaja, Kršani su teškom mukom prolazili cenzuru. Državna TV I radio konstantno su emitirali muslimanske govore uperene protiv Kopta, koji nisu imali pravo prosvijeda. Kršanske su škole bile zatvarane I konfiscirane bez nadoknade, dok su muslimanske bile financirane I poticane. Medicinske škole ne prihvaaju ne-Muslimane u svoja odjeljenja za ginekologiju I porodiljstvo. Državni univerziteti I kolei prihvaaju kršanske studente, što nije sluaj sa Univerzitetom al-Azhar, koji je iskljuivo za Muslimane. Lukavština primjenjivana od nedavno je da se otvore kolei za nevjerske predmete, kao što je njegovateljstvo kao odsjek islamskog univerziteta, kako bi se postiglo da svi diplomci budu Muslimani.
U svibnju 1978.godine muslimanski su fundamentalisti na Univerzitetu Assuynit oteli pedeset kršanskih studenata I držali ih kao taoce, u nastojanju da uspostave sto procentnu muslimansku instituciju. Guverner nije poduzeo ništa da kazni studente; dobro je poznata njegova izjava: "Neprijatelji Egipta su kršanstvo, cionizam, I komunizam". Bio je to poetak slinih incidenata na drugim koleima I univerzitetima, iako ne tako velikih razmjera.
Istog mjeseca I nešto kasnije u lipnju bile su uništene tri crkve u Touk-Delka I Minyia-i. Protiv ekstremista nisu poduzete nikakve akcije. etiri tjedna kasnije, dva uitelja Nedjeljne Škole bila su ubijena hicima iz mitraljeza, potom su njihova tijela isjeena sabljama I baena u Nil. Ubojice su bile zatvorene, ali nakon što su priznali zloin bili su pušteni po "religijskoj osnovi". Eksploziv je bio postavljen u tri crkve, s namjerom da ubije nevjernike koji slave BožiC.
Predsjednik Sadat je radije, nego da pomogne Kopte protiv progonitelja, optužio ubojice za pobunu I zavjeru protiv Egipta I Islama. Naglasio je kako je on predsjednik Musliman u muslimanskoj zemlji I citirao iz Kur'ana: "Oni koji se bore protiv Alaha I njegovih sljedbenika I šire nered u zemlji (krivica na žrtve ponovo!) bit e osueni na smrt ili razapeti na križu, ili e im ruka I noga sa suprotnih strana biti odsjeene, ili e pak biti prognani iz zemlje." (5:33)
Predsjednik Sadat je protjerao vladiku Shenouda III, zatvori osam biskupa, dvadest tri sveštenika I sto pedeset svjetovnjaka. Nije im bilo dozvoljeno da se brane, dok su klevete protiv njih ispunjavale sredstva javnog informiranja. Dvoje kršanske novine koje su preostale, bile su zabranjene. Muslimanski ekstremisti svakako su primili poruke da pojaaju s napadima.
Jedan koptski poslovni ovjek kupio je zemlju u Kairu, s namjerom da gradi tvornicu I crkvu, koliko god bilo teško da se sagradi. Muslimanski ekstremisti htjeli su silom oduzeti zemlju za gradnju džamije, opravdavajui akt navodei hadith: "Alah je dao svijet Muhamedu I Muslimanima koji ga slijede".(8)
17. lipnja 1981.godine desio se jedan od najtežih ikada zabiljeZženih masakara u Egiptu.
Dok su tisue policajaca bile nagomilane oko naselja, islamski su ratnici preko sto pedeset domova I trgovina pretvorili u prah I pepeo. Vatrogasni ureaji su držani daleko od mjesta zloina. Preko stotinu Kopta je ubijeno, dok su tri Muslimana izgubila život. (Treba li ovjek da uzvrati?) "Da zadovolji US vladu I ameriki tisak, predsjednik Sadat optužio je komuniste. Stranim izvjeStaima nije bio dozvoljen ulazak u distrikt ili intervjuiranje roaka poginulih."(9) Egipatska vlada je takoer uskratila informacije o drugim ubojstvima Kršana. Bila je to ironija kada je 6. listopada 1981.godine Ikhwan izvršio atentat na predsjednika Sadata zbog "udovoljavanja Izraelu", jer njegova domaa politika nije bila ništa drugo do aktivno promoviranje njihovog stava.
Predsjednik Mubarak je nastavio istu politiku tlaenja I diskriminacije egipatskih Kršana. Vladiki Shenouda je tek nakon protesta diljem svijeta, bilo dozvoljeno da ue u Egipat 1985.godine, ali se progon nastavio do danas. Ne-Musliman ne može dati iz
javu na sudu. Svaki zakoniti ugovor izmeu Muslimana I "krivovjernika" je samo obavezujui po" nevjernika". Mogunost zaposlenja je ograniena: muslimanske kompanije koje su u vlasništvu naftom-bogatih vlada, ne zapošljavaju Kršane. Za njih je vrlo teško osnovati vlastiti posao, a ukoliko u tome I uspiju primorani su da zaposle Muslimane umjesto Kopta, u protivnom se suoavaju sa ugrožavanjem vlastitog života. Novo-sagraeni apartmani iznajmljuju se samo Muslimanima. Kršanima koji se obrate na Islam može trenutno biti dodijeljen apartman, izvjesna (vea) koliina novca I posao.(10) Kršani su svugdje maltretirani u psihološkom smislu, s ciljem da se primoraju na apostaziju. Kršanima dalje, nije dozvoljeno graenje novih crkava niti popravka starih. Neki koji su pokušali da koriste druge graevine za molitvene svrhe, bili su ubijeni, ili su im domovi zapaljeni. Protiv odgovornih za ovakva djela nisu poduzimane nikakve akcije.Tamo gdje nije mogue nai zakonito uporište za optužbe o otpadništvu od Islama, misionar ili obraenik mogu biti kažnjeni na osnovu drugih optužbi, kao na primjer "prijetnja društvenom miru I meukomunalnim odnosima". Bili kako bilo, Viši Sud vlada po odluci da je Musliman kriv za otpadništvo, zakonski mrtav. On gubi sva prava I mo, niti kao takav može povui sredstva sa vlastitog rauna. S lega
lnog stanovista, osoba koja bi ga ubila ne bi snosila nikakvu krivicu, jer legalno- on je ve mrtav. "Mrtva" osoba ne može se oženiti ili naslijediti imovinu, niti je mogue da svoju identifikacionu kartu promijeni na "Kršanin". Više od sto pedeset Muslimana koji su prihvatili Kršanstvo bili su držani u zatvorima sa visokim bezbjednosnim mjerama, pod optužbom da predstavljaju prijetnju nacionalnom jedinstvu. Jedan primjer uzet iz koptskog tiska razmatra sluaj Dr. Abdul-Rahmana, koji je bez suenja držan u Kairu dvije godine, a na temelju prekida sa Islamom. Iako držan u samici, njegova volja nije popustila. Bez sumnje je njegov primjer bio korišten kao upozorenje onima koji razmišljaju o apostaziji.BIBLIOGRAFIJA:
1. P18, "Položaj Kopta od arapske invazije", Shawky F. Karas, The American, Canadian & Australian C.Coptic Associations, New Jersey, 1985.
2. Pviii "Muslimansko Bratstvo", Saeed Hawwa, Hindustan Publications, Delhi, 1983.
3. ibid P14
4.ibid P31
5. ibid P 43
6. P 86,"Kopti od arapske invazije"
7. ibid, P188
8. ibid, P 186
9. ibid, P 179-186
10. "Kopti: Kršani Egipta", New Jersey, lipanj 1987
.
Back to Top
Top of the Document.
Saudijska Arabija
Sheikh Muhammad Bin Abdul Wahhab
Abdul Wahhab je bio tvdi Musliman 18.stoljea, koji je smatrao da Islam I Arabija specijalno, trebaju oživljavanje I preišavanje. Radije nego da obožavaju samo jednog Boga, ljudi su se molili svecima, statuama I stijenama. Zbog svega ovoga Wahhabisi sebe nazivaju unitaristima. U Saudijskoj Arabiji, koja je dom Wahhabiima, ovo ime nije korišteno, kako se smatra, kao integralni dio Islama a ne odvojene sekte. Potomci Abdul Wahhaba, Al al Sheikh-i su još uvijek šefovi ulama, religijski savjeta Saudijaca. Unitaristi ne vide odvajanje vjere od države, samim tim Kralj Saudijske Arabie je ujedno I njigov Imam (duhovni voa).
Tijekom šezdeset godina puritanci su kontrolirali veinu današnje Saudijske Arabije, ukljuujui svete gradove Meka I Medina. Zeloti su nametnuli svoju volju graanima I u hodoašu su uništili sve što nije bilo po njihovom ukusu kao nargile, muzike instrumente I portrete.
1818.godine Otomanski Kalif se osvetio.
Meka je bila osvojena. Diriyah, saudijska prestonica bila je opustošena, a stanovnici Diriyaha I Riyadha bili su prepušteni gladovanju, dok je saudijskom vladaru odsjeena glava.1871.godine Turci su ponovno potukli oporavljene Saudijce, ali Riyadh nije bio pokoren sve do 1902. godine, kada je Abdul Aziz Ibn Saud, na Zapadu znan kao Ibn Saud, sa etrdeset ljudi uzeo grad.
1912.godine oživljavanje Wahhabizma vodilo je do formiranja religioznog nastanjivanja u selu Artawiyah, 300 milja sjeverno od Riyadha, pod pokroviteljstvom Ikhwana, Bratstva. Artawiyah je uskoro izrastao u grad esto brojei tisuu ljudi, mahom beduina, koji
su svoje vrijeme posvetili poljoprivredi I Kur'anu.Oni koji nisu htjeli odlaziti u džamiju bili su primoravani bievima, kao I vlasnici duana koji nisu zatvarali svoje radnje tijekom molitve. Brkovi duži od Prorokovih bili su zabranjeni, isto tako muzika I pušenje. Kršani, a ak I Muslimani koji nisu lijepo
recitirali izvode iz Kur'na bili su ubijani.1916.godine Ibn Saud, koji je preuzeo kontrolu nad Bratsvom, naredio je svim behuinskim plemenima da se ugledaju na Artwiyah. Wahhabizam je odreivao da se Ibn Saud smatra njihovim Kraljem I Imamom.
Ikhwan je postao fanatina borbena mašina, koja je 25.svibnja 1919.godine potukla superiornije Hashemit snage u Turabi, 60 milja od Meke. ak je Ibn Saud strahovao za živote stanovnika Meke, pa je raspustio Ikhwan.
1924.godine, grupa od 3.000 Ikhwanovih pripadnika opljakala je I spalila grad Taif, ubivši tri stotine stanovnika. Kako nikada prije nisu vidjeli ogledala, Ikhwanovci su dali porazbijati svako na koje su naišli. Nakon masakra u Taifu, Ibn Saud je zabranio dalje pljakanje I ubijanje.
1926.gone gradovi Jedah, Meka, Medina I zapravo vei dio Arabije su pali u saudijska ruke gotovo bez prolivene krvi.Ibn Saud više nije trebao Ikhwan. Prekid je uslijedio nakon što je Bratsvo 1926.godine napalo egipatskog hadžiju. Pratiti tu upadljivu, drsku rulju, vrijealo je puritansku senzibilnost Ikhwana. Ibn Saudov odgovor bio je da ih ukloni što dalje od svetih mjesta I vrati nazad u pustinjska naselja, kojih je broj do tada prešao stotinu.
Ikhwan nije bio zadovoljan sa onim što je Ibn Saud dozvolio diljem države. Umjesto da zabrani pušenje, on je povisio taksu na upotrebu duhana. U sijenju 1927. godine Ibn Saud je bio primoran na vijeanje sa tri tisue pripadnika Ikhwana I Ulamom, kao izabranim sudijom.
Zeloti su zamjerali što je Princ Feisal posjetio nevjerniku Englesku. Shusmizam je rastao u kraljevstvu, kršanski I sotonski mehaniki strojevi, poput telegrafa, bili su instalirani. Iako se Ulama simpatizirala sa mnogim od ovih stavova, oni su odreivali da poziv na Jihad ovisi o Imamu Ibn Saudu.
Ikhwan, koji je još uvijek želio Jihad, podignuo se duž saudijskih granica, ubijajui muškarce, žene I djecu I odvodei njihovu stoku. Transjordan I Irak su formirali obrambene korpuse, potpomognute britanskim oklopnim vozilima, radio vezama I zrakoplovima. U nemogunosti da ratuju izvan Saudijske Arabije, borbe su se okrenule un
utra, prema drugim Wahhabima. Snaga njigovog morala je opala I Ibn Saud sa armijom lojalista sukobio se sa pobunjenikim Ikhwanom blizu Zilfi.Ibn Saud je u svom triumfu bio velikodušan, te je dopustio pobunjenicima da se vrate kuama. Uslijedilo je nekoliko pokušaja pobune, ali je Ibn Saud protiv njih koristio "kršanske novotarije" kao što su motorni automobili.
Oko 1930.godine Ildiwan armije su bile potpuno uništene. Ulama je još uvijek bila Wahhab-istika,a Ibn Saud koji je bio u prilici da pokaže kako je radio medij za itanje Kur'anskih stihova; insistirao je dalje na tome da njegove fotografije budu javno izložene. Fudbal je legaliziran 1951.godine, ali alkohol koji je do 1952.godine bio dostupan ne-Muslimanima, bio je zabranjen.
1956.godine štrajk je bio proglašen za kažnjivu povredu zakona, dok su radniki sindikati I politike partije bile zabranjene. Dvije stotine štrajkaa bilo je uhapšeno, a tri lidera javno tuena do smrti.
1957.godine Kralj Saud je zabranio ženama da voze, što svakako nije Šerijah, pošto u Muhamedovo vrijeme nije bilo automobila. Razlog koji je pravdao takvu odluku bio je taj da propisno odjevena žena ne bi bila u mogunosti da promijeni gumu, da razgovara sa saobrajnom policijom ili drugim vozaima. Glavni razlog je, vjerovatno, kontrola pet ženskih pokreta, specijalno osvjetljavajui muslimansku opsesiju ženskom seksualnošu.
Kralj je dozvolio ulazak u zemlju US trupa na trening, pod uvjetom da u njihovim redovima nema židova I da kršanske ceremonije budu zabranjene.
1962.godine u Saudijskoj Arabiji je bilo 30.000 robova, ali je pritisak UN doprinio donošenje abolicije robovlasništva, uprkos protivljenju fundamentalista.
1965.godine Wahhabi su predvodili silovite demonstracije protiv kraljeve odluke o uspostavi TV mreže u zemlji.
1966.godine kralj je bio postien lankom u novinama, pisanom od strane Vice-predsjednika Islamskog Univarziteta Medine, a koji je iznio dokaz da se na Riyadh Univerzitetu ui Kopernikova teorija. Prije 300 godina kršanski su teolozi morali priznati da se Zemlja okree oko Sunca a ne obrnuto.
Religijska policija (Mutawain) naoružana palicama pretraživala je kue da nae alkohol, razbijajui usput lutke, gramofonske ploe I filmske projektore, tukui gole mišice evropskih žena, izbijajui udarcima
cigarete iz usta onih koji su pušili u javnosti.1967.godine prodaja božinih borova je zabranjena,odvajanje spolova u školama uvedeno je za uzrast devet godina I više, kada djevojice poinju da nose veo. Wahhabi su prisilili Kralja da smijeni Ministra za informiranje zbog "uvredljivog" programa na TV, ko
ji je ionako bio veoma cenzuriran: ak ni Miki Maus nije mogao dati Mini mali poljubac.U srpnju 1977.godine Britanac koji je malom kamerom uspio napraviti neke fotografije, šokirao je svijet potajno napravivši nekoliko fotografija javnog smaknua Princeze Mishael bint Fabid bin Mohammed, skoro udate ali razdvojene od muža, majke I njenog ljubavnika Khalid Muhallaha u Jedahu. Ona je ustrijeljena sa šest hitaca u glavu, dok je njenom ljubavniku odrubljena glava. Fotografije su postale dio dokumentarnog filma:"Smrt Princeze". Britanski ambasador postao je "persona non grata"; zemlje autoritarnih režima izgleda ne razumiju da media u otvorenim društvima imaju više slobode nego njihova.
Tijekom 1978-80 godine svi saloni za ljepotu u Riyadhu bili su zatvoreni da sprijee, kako je reeno, žene da nau potencijalne ljubavnike.
1980.godine žene sa završenim visokim obrazovanjem su sprijeene da idu u inozemstvo na unapreenje: vjerovatno da se izbjegne donošenje novih, opasnih ideja u zemlju. Ženama nije dozvoljeno da voze bicikl ili se bave jogingom.
Nevjenani muškarac I žena ne bi trebali da se voze u istom automobilu. Religijska policija pretraživala je fotografske studije da provjeri "moralnost" fotografija: standardi su tako strogi da je svaki snimak koji pokazuje ljude koji uživaju, zabranjen.
Muškarci I žene su na autobusima odvojeni elinim pregradama. Ženama je dozvoljen rad samo u oblastima medicine I obrazovanja, gdje nema kontakta sa muškarcima. Tamo gdje je kontakt obavezan, mora se održavati telefonom ili pismeno. S vremena na vrijeme, muž I žena djelujui kao tim mogu zaobii segregaciju I igrati ulogu posrednika izmeu spolova. Na univerzitetima su djevojke odvojene u posebne prostorije gdje mogu gledati muškarca predavaa na zatvorenom lokalnom TV programu, što znai da im nije omogueno potpuno ueše u predavanima.
1977.godine je ženskim službenicima, iako ih je bilo malo, bilo zabranjeno raditi u istim uredima sa muškarcima. Donešena je zabrana, takoer, na mješovito korištenje bazena u hotelima, kao I držanje muškaraca I žena za ruke u javnosti.
Na prvi dan Nove Godine 1400 AH (20.studeni 1979.godine) je 200 pobunjenika, predvoenih Juhaiman bin Muhammad Utaibiem I "Išekivani Mahdi" Muhammad bin Abdullah al Quataniem, osvojilo Veliku Džamiju u Meki.
Juhaiman je odbacio "modernizam" Saudijaca, TV mrežu, prisutnost nevjernika u kraljevstvu, odnose sa "bezbožnikim" stranim zemljama I nanovo oživio ime Ikhwan nazivajui tako svoju grupu.
Nedvosmisleno se nadajui da e se I ostaliWahhabi pridružiti pobuni, držali su se oko dva naredna tjedna.
Oko mjesec dana kasnije su 63 preostala pripadnika Ikhwara bila pogubljena. Ova 'pobjeda nije proizvela okret prema liberalizaciji u kraljevstvu, a Saudijci su ostali preplašeni, shvatajui da je duh Abdul Wahhaba još uvijek prisutan meu njima.
.
BIBLIOGRAFIJA:
1. "Kua Saudova", D. Holden & R. Johns
2. "Sadijci unutar pustinjskog kraljevstva", S.Mackey
3. "Zatvoreni krug: interpretacija Arapa", D.Pryce-Jones
.
Hafez M-Assad
Sirijski predsjenik Assad je Alawite musliman dok je veina populacije Sunni. Pogled na Alawite kao na krivovjernike Islama I muslimanskog brastva, Ikhwan je napravio pokrete protiv Assada I njegove Baath partije. Vodstvo brastva se veinom sastoji hodža, bula, I njihov rang se uglavnom sastoji od mladih Sunni buržua ili gradske sirotinje.
Bratsvo je sprovelo brojna bombardovanja I atentate protiv države. Mnogo brojni
lanovi Baath partije su ubijeni u svojim kuama zajedno sa svojom djecom I ženama. 26-tog juna 1980 godine, Ikhwan atentatori su napali Assada "neprijatelja Allaha". Sljedee jutro 800 Ikhwana u Palmyra zatvoru su bili ubijeni u svojim elijama.
Mukhabarrat, Assadova tajna policija zaokružila je one za koje su oni mislili da surauju sa Brastvom. Sljedee jutro, Shisakhi je naen iskasapljen, licem sprženim kiselinom I izvaenim oima. Stotine Sunni je bilo ubijeno ak I nekoliko kriašana. Optuženi su mueni da naprave listu voa Brastva. Specijalna mašina za otkidanje noktiju je bila upotrebljena isto kao I "Crni Sluga" - vrui metalni šarafciger koji je palio svoj put od analnog kanala do debelog crijeva. 1
Prastari grad Hama je bio Ikhwanovo utvrenje I Assad je bio uporan da ga uništi. 2 februara 1982, 500 trupa je došlo u staru Barudi opinu. Ikhwan ih je ekao I presjekao mašinskom paljbom. Sretni sa svojim ranim uspjehom oni su pozvali Assada na jihad (sveti rat). Hodže su sa svake džamije u Hami pozivali na ustanak sa svojih minareta. Rat gorila je bio gotov; došlo je vrijeme da svi otvoreno podrže Brastvo I da istjeraju "nevjernike" .
Ikhwan je imao u svojim rukama veliki dio grada I ak je imao svoju bolnicu I žene ratnike. Neke od sirijskih ratnih vodova su dezertirali dabi došli njima.
Assad je pozvao teško oružje; mnoge od starih puteva su bili preuski za tenkove tako je
itav okrug bio izravnjan artiljerijom nego da se bore sa Brastvom rukama.
Tisue nevinih ljudi je boginulo na ovaj nain. Mnogo više ih je poginulo tijekom " išenja" . Zgrade su bile dignute u zrak dinamitom bez razmišljanja o stanovnicima. Nakon svega toga itava erija je bila stavljena buldožerima.
Broj mrtvih se popeo na 200,000. "Smrtno ugušenje porasta sirijske Hame je imao zajedniko sa ponšanjem nacista u okruženoj Europi" . 2
REFERENCE:
1. " Od Bejruta do Jeruzalema " , Thomas Friedman, Collins, London 1990
2. " Sažaljevaj naciju: Lebanon u ratu " R Fisk O.U.P 1990
.
.
Hezbollah
Hezbollah, Božija Partija je utemeljena u Baalbek, Lebanon od strane Abbas Al-Mussawi, Sheikh Subhi Al-Tufayli I drugih Shute redovnika. Prvo se pojavila u junu 1982 kao Lebanski pokret protiv invasije od strane Izraela. Inspiraciju su dobili o
d stane Irana I na elu nosili traku muenistva sa jednom rijeju, Allah. U Khalde su trali šest metara od Izraelskih tenkova da bi aktivirali svoje granate.U julu 1982 grupa pod Hezbollah, al-Jihad al-Islami (islamski sveti rat) kidnapovali su Davida Dodge-a, predsjednika amerikog univerziteta u Bejrutu. Godinu poslije je bio pušten uz pomo Sirije.
Hezbollah je imao rutinske zadatke kao što su paljenje ili razbijanje javnih kua.
" Mirovne snage " (US, UK, France, Italy) su vieni kako pomažu Krišanskim Snagama dopuštajui da muslimansko oružje bude zapljenjeno ali ne I oružje njihovih neprijatelja.
18 aprila 1983, kamion pun ekploziva u dignuo u zrak Ameriku Ambasadu u Bejrutu. Voza kamiona je bio lan Islamskog Jihada.
Od 63 ubijenih ljudi, samo 17 je bilo amerikanaca. Ostatak su bili ljudi koji su pokuašali napustiti ratom zahvaenu zemlju.U septembru 1983, ameriki brodovi John Rodgers I Virginia, su bombardovali Lebanske Druse I muslimanske položaje. Francusi su sproveli jedno avio bombardovanje muslimanskih oružanih položaja, ali to je bilo dovoljno da bi se stekla mržnja Jihada.
23 oktobra 1983, dva istovremena bombardovanja samoubistvom su " poslali " dva sveta Ratnika u Raj.
Kamioni svaki pretovareni tonom ekploziva ubili su 241-nog amerikanca I 58 francuza. Islamski jihad je uzeo odgovornost I zatim rekao: ~ Mi smo Božiji vojnici I mi smo naklonjeni smrti. Mi nismo ni Iranci, ni Sirijanci, ni Palestinci. Mi smo Lebanski muslimani koji vjeruju u principe Kurana.4 novembra, 60 Izraelca I zatvorenika je ubijeno kada su samoubice napale Izraelsku vojnu bazu u Tyre,Južni Lebanon. Nisu aktivnosti islamskog jihada bili ogranieni na Lebanon. U Kuwajtu, 17 muaškaraca ukljuujui I nekoliko Lebaniza su bili uhapašeni nakon
uniaštenja Amerike I Francuske ambasade.Anti-Ameriki osjeaj je rastao. U januaru 1984, Islamski Jihad je ubio Malcolm Kerr, presjednika amerikog univerziteta u Bejrutu.
1985, plaenici Islamskog Jihada zarobili su TWA avion sa Atenskog aerodroma. U Bejrutu su oslobodili žene I djecu. Jedan putnik, Robert Stetham, USN je bio udaran palico
m po licu, pogoden metkom u glavu I baen iz aviona. Zahtjev zarobljivaa aviona je bilo oslobaanje sedamnestorice zatvorenika Islamskog Jihada u Kuwajtu I 753 Libanskih zatvorenika u Izraelu.Nekoliko islamskih grupa su imali taoce. Jeremy Levin je koji je pobjegao je bio sretan kao I nekoliko drugih koji su bili pušteni. Ne bas tako sretan je bio William Buckley, CIA sef koji je bio muen do smrti ili ameriki Lt. Col. William Higgins koji je obješen. Tri britanska nastavnika I britanski novinar su ubijeni u osveti amerikog bombardovanja Libije I njihovog upotrebljavanja britanskih baza.
U martu 1985, Islamski Jihad je oteo amerikog novinara Terry Andersona. Ovo je bilo ironino kako je njegovi komentari nisu bili skloni Izraelcima I Kriscanima. Dvije sedmice je tako ležao sa u tami, okovan u lance za navlaženi zid. Da mu proe vrijeme on je napravio šahovske figure od alumunijske folije ali su mu to oduzeli njegovi otmiari.
uvari su ga prebili I vrlo esto prijetili da e ga ubiti. Hrana se sastojala od kruha, sira I aja. Jednom bio toliko u frustarciji da je udarao glavom od zid dok glava nije prokrvarila.Krajem 1991 postalo je jasno da iranski presjednik Ali Akbar Hashemi Rafsanjani je zatražio oslobaanje taoca da bi normalizirao vezu sa zapadom. Iran želi slobodnog prostora prije negosto dodje druga runda Jihada. On treba zapadne kredite, trgovinu I tehnologiju da se izgradi poslije rata (1980-88) sa Irakom koji je sve razorio.
Terry Anderson, je oslobodjen 4 decembra, je najduže zadrzan taoc - skoro sedam godina!
Joseph Ciccippio 61, je ostao u rukama svojim otimaca.
On je udaran palicom po licu I okovan u lance ostavljen napolju u hladno zimi koja mu je zauvijek zaledila ruke I noge.Zadnja dva zapadna taoca su bili njemaki pomonici Hemrich Struebig I Thomas Kemptner za koje su muslimani htjeli oslobadjanje nekoliko osudjenih terorista od strane Njemake Drzave.
REFERENCE:
1. Str 520 " Sažaljevaj naciju: Lebanon u ratu "
R. Fisk, O.U.P. 1990.
" Muhamedovo osvajanje Indije je vjerotano najkrvavija pria svih vremena. To je veoma zapetljana pria, jer je njezina oita poruka ta da je civilizacija dragocjena stvar, ija delikatna složenost slobode I reda, kulture I mira, može u bilo koje vrijeme biti porušena ili zbaena od strane barbara koji oduzimaju od ljudi ili se množe u njima ".
Drugi Kalif, Umar, je bio poslan u ekspediciju protiv Indije 636, ali je bio bezuspješan. U 13-est vjekova Hindusi su se susprostavljali, sa prekidima tu I tamo, sa raznim stupnjevima uspjeha, pokušaj islamiziranja polu-kontinenta.
Posljednji pravi rat je bio 1971 sa Pakistanom I, a ak I sada islamski pokušaji proširenja muslimanske populacije Republike Indije na preko 100 milijuna uspomo prodiranja I prirodnog poveanja - poveanje muslimanske populacije je više nego duplo naspram Hindu.
" Oženi ženu koja je plodna, jer ja želim da mi budem brojniji od bilo koje rase " . (Muhamed)
Islam vidi Indiju kao " nezavršen posao " I ona je, bez sumnje, sljedea zemlja na dnevom redu. Naftom bogate muslimanske zemlje kao što su Saudijska Arabija, troše milijune na islamiziranje Indije.
Mi nemožemo objasniti, u detalje, sav teror I zlobu koju su muslimani nanijeli Hindu populaciji, posebno od 13-17 stoljeca. Mi ih možemo samo ilustrirati u nekoliko kratkih priica.
.
Shah Jahan (1593-1666) je bio peti Mogulski Car, unuk Akbara Velikog. Nekoliko pisaca je romantiziralo njegovu vladavinu kao Zlatnu Eru. A on je bio patološki ratnik koji je osnovao 48 vojnih kampanja u manje od 30 godina. U medjuvremenu su zaraze I bolesti vladale Indijom.
Dok je njegov otac, Jehangir, bio živ Shah Jahan je protestvovao protiv njega 2 ili 3 puta, bez uspjeha. Svoga roenog brata je dao oslijepiti I baciti u zatvor. Kada je dolazio na vlast, sve je svoje muške rodjake dao ubiti, osim jednog koji je uspio pobj
ei u Perziju.Shah Jahan je imao nekoliko žena I pet tisua soba u svom haremu. Kaže se da je imao incestnu vezu sa svojim kerkama, Chamani i Jahanara. Njegova najdraža žena je bila Mumtaz Mahal, " Ukras Palae " . Ona je bila fanatina, muslimanka kao i njezin suprug. Iako je njegova majka bila Rajput (Hindu), Shah Jahan nije dijelio isto liberalno, vjersko razmišljanje, kao njegov otac i djed.
Hindu je bio natjeran da ostavi svoju ženu muslimanku ili da se preobrati na Islam. (Kašmir je sada veinom Muslimanski zbog Shah Jahanovih zakona). 1632 je naredio da se svi Hindu hramovi koji su nedavno podignuti ili koji su još u stupnju izgradnje, srav
ne sa zemljom. Samo u Benaru 76 Hindu hramova je bilo uništeno. Kriašanske crkve u Agri i Lahoru su razrušene.Krajem te godine on je okružio Hugh, Portugiz teritorij, kod Calcultta. Opsada je trajala 3 mjeseca. Na nain na koji je odogovaralo Proroku, on je ubio 10 tisua stanovnika; na taj nain to je neke " rasuo u vidu praha, utopio u vodi ili izgorio u vatri ".
4 tisue su bile zarobljene u Agri, gdje su ih muili pokušavajui da ih preobrate na Islam. Ostatak koji je preživio tako, bili su samo nekoliko apostolnika koji su poslije sa slonovima bili pregaženi do smrti, a mlade žene su odvedene u harem.Kada je Mumtaz umrla, Shah Jahan je odluio da joj nae prikladno mjesto mirovanja u Agri. Muslimanske kronike kažu da je Taj Mahal izgraen u tu svrhu. (Shah Jahan ovo nije rekao)
P.N. Ali Oak, kaže da je Taj Mahal izgraem kao Shiva hram u 12-tom stoljeu i sada se upotrebljava kao Rajah Jaisingh palaa. Hindu je bio " legalno " protjeran : Shah Jahan ga je natjerao da potpiše prenošenje zemlje. Oakova potvrda ukljuuje ugljini sastojak od drvenog vratnog prolaza i Hindu osmerokutnog oblika zgrade. Takoer, iako muslimani posjeduju vještinu perfektne izgradnje grada Meke, mjesec i zvjezda, na džamiji, su bili 15 stupnjeva više, i još povrh svega 15 stupnjeva na zapad, Hindu stranu.
ak što je zauujue je to da se " Kraljevska Postojbina" sastoji od preko 100 soba, od kojih su mnoge do današnjeg dana zazidane. Nije moguno da e to ikada postati muzej, jer se sastoji od toliko soba, štala, pa ak i bazara. Shah Jahan-ov glavni trošak je bilo zidanje skele oko Taj Mahala, tako da bi se on na njoj mogao iživljavati Kuranskim grafitima. Isto je tako sklonio sve Hindu idole (jesu li neki još uvijek zazidani?), iako se Hindu cvijee ukljuujui Lotus, još uvijek mogu nai u mozaicima.
Kada su se njegovi radnici požalili zbog malih plata, nekima je amputirao ruke. Kupola Taj Mahala je vrlo esto citirana kao dokaz Islamske arhitekture, ali kao što Oak kaže, ovo je posueno od ranog Hiduizma, isto kao i " Arapska " matematika i astronomija. Za brojne zgrade koje su namjenjene Islamu, se kaže da su orginalno iz Hinduizma: naprimjer grobovi Humayun, Safdarjang i Akbar. Shah Jahan je pogrešno nazvan osnivaem Starog Delhija. Crveni Fort i Jama Masjid su bile prve izgradnje Hindua (Tumurlane, u njgeovu memoriu, je bilo u Straom Delhiu 1398-me).
To je bila poetika pravda, 1658-me, njegov sin Aurangzeb, mu je oteo prestolje. Shah Jahan je držan u kunom pritvoru u Agri, gdje je samo mogao gledati Taj Mahal gdje je njegova Mumtaz bila sahranjena. On joj se pridružio 1666.
.
Shah Jahan je imao etiri sina sa Mumtaz. Najstariji sin, Dara Shikoh, je bio oev ljubimac i jako popularan kod Hindu, Jesuita i muslimana kao on.
Trei sin, Aurangzeb, je bio strogi Sunni koji je znao Kuran napamet. On je mrzio svoga brata i ubio ga ja na osnovu krivovjerja. Dara-ino ustajalo tijelo je bilo paradirano kroz ulice Delhia. Aurangzeb je ubio nekoliko svojih bratia koji bi bili legalni nasljednici prestolju.
Aurangzeb je bio hladan i lukav, i nesavjestan spletkar. Pozvao je svoga brata Murata na veeru, i držao ga kao taoca i nakraju ga dao " legalno "
ubiti. etvrti brat, Shuja, je pobjegao u džungle Arakana i pao u ruke jednog plemena. Aurangzeb je otrovao svoga jedinoga sina Sultana Muhameda.Preživjeli je postao car u junu 1659 i proglasio je sebe Kalifon itavog muslimanskog svijeta. Stegnuo je štovanje Kuranskih zakona. U svakom gradu je bio proglašen nadgleda javnih morala, Muhtasib, koji je nametnuo Shariah. Alkohol, kockanje i neumjerene seksulane veze su bili proglašeni kažnjivim.
Muhtasib je bio taj koji je osiguravao da svaki Musliman je zaboravi pet dnevnih molitvi i pošenje za Ramazan.
Državni muziari i pjevai su penzionisani. Smrtna kazna za redovništvo je bila nametnuta od strane Islama.Aurangzeb je sebe smatrao "Kaznom za Kafire" (nevjernike) i zatvorio je Hindu škole i biblioteke. Za svoga života uništio je više od 100,000 Hindu, Budistikih i Jam palaa i vrlo esto na njihovom mjestu podizao džamije. 3 1669-te u Agri je dao odrezati udove tvrdoglavog Hindu Kralja Gokla i 1672-ge nekoliko tisua Hindu pobunjenika je bilo poklano u Mewat-u.
1675-te, Sikh Guru Tegh Bahader je protestirao protiv nasilnog preobraenja Hindua na Islam. Za kaznu je morao gledati dok je jedan od njegovih uenika gorio do smrti. Bhai Mati Dass je bio zašiven u desne i lijeve polovice. Bhai Dyala je bio živ kuhan u velikom kazanu. I kada je i onda odbio da se preobrati na Islam, guru je bila odrubljena glava.
1680-te Aurangzeb je ponovno uveo Jizya, porez za nevjernike. Masa kafira je držalo mirne proteste protiv poreza i mnogi su bili zgaženi do smrti kada je Car naredio da se njegovi slonovi prevedu preko njih.
Hindu Kralj, Shambhaji koji je odbio da se preobrati na Islam je osljepljen i njegovom ministru Kavi Kalash, koji je rekao neke nepohvalne stvari o Proroku , su isupali jezik. 11 marta 1698, dok je još bio živ, ruke su mu bile odsjeene i baene psima.
Niti je Aurangzeb pokazivao imalo tolerancije za muslimanske "krivovjerce"; on je poznatog Sufi Sarmada dao ubiti. Kao pravoslavni Sunni, on je mrzio Shia Sultane od Bijapur i Golkonda, stoga ih je napao i osvojio.
Tijekom svojih ratova on se potrošio ogromnu sumu opljakanu iz Hindu palaa; previše je proširio Moghul Carstvo i pošto je ubio mnoge od svojih suparnika, ostavio je to Carstvo bukvalno bez predvodnika, kada je umro 21 februara 1707.
Hindusi su bili potaknuti da se brane a Islam je još uvijek bio manjina u moru kafira (nevjernika).
13-tog jula 1947, dva dana prije nego što je Indija bila podjeljenja u dvije nezavisne republike; Indiju i Pakistan ("zemlja istih"). Muhamed Ali Jinnah lider muslimanske lige je izjavio: "Ja se neodriem onoga što sam stalno govorio sa ticanjem manjina. Manjine, bilo kojoj zajednici one pripadale, e biti sigurne. Njihova religija njihove vjere e biti štiena na svaki mogui nain. Njihovi životi kao i njihova imovina e biti sigurni. Nee postojati nikakav oblig sputanja sa slobodom moljenja. Oni e imati svoju imovinu i svoju kulturu. Oni e u svakom respektu biti tretirani kao državljani Pakistana bez ikakvih razlika u društvenoj klasi, vjeri ili religiji."
Vjerujui u ovom ispravnom dokazu, 13 milijuna ne-Muslimana - Hindua, Budista i Krišana je ostalo u svojim domovima u Istonom Pakistanu.4 Ali teror nad manjinama, je bio utemeljen od samog poetka. Manjine su bile okrivljene za sve nedostatke u Istonom Pakistanu i njegovi Muslimani su posebice ciljali na Hindue. Vlada je podizala parole kao što su: "Islam je u opasnosti od hordi Hindua" i dijelila puške i drugo oružje pobunjenim muslimanskim masama. Vlasništvo je nasilno oduzimano.Hindu žene su, u velikim brojevima, bile otimane tako da bi muslimanski muškarci mogli uživati i poligamiji. Islam je postao znakom netolerancije, klanja, pljake, arsenalom i zlostavljanem žena.5
1950-te, skoro pola milijuna Hindua su bili zaklani u Istonom Pakistanu. Vadili su im oi, trudne žene, muški spolovi sjeeni, ženama dojke isto sjeene. Oko 4.5 milijuna Istonim Pakistanaca je prešlo u Indiju ali je konano to prelaženje izbjeglica, na njihovu teritoriju, bilo zaustavljeno od strane vlade. "Osam milijuna Hindua, koji su ostali, živjeli su u stalnom strahu za svoj život, vlasništvo i ponos."6
Od 1951 do 1970 još etiri milijuna prognanika je krišom prešlo Indijsku granicu, bježei od muslimanske pljake, muenja i nasilja. Sa "Paktom Neprijateljskog Vlasništva" iz 1965, oni koji su ostavili svoje vlasništvo, njihovo vlasništvo je oteto i bukvalno su ostavljeni bez ijednog novia.
Zapadni Pakistan je kontrolirao ekonomiju istonog dijela, i nije podjednako trošio na istoni Bengal kao na zapadni. 1971 rat za neovisnost je voen sa Indijskom pomoi, i tada je stvorena neovisna država Bangladeš. U tom procesu je tri milijuna Hindua masakrirano od strane pakistanskih trupa sa amerikim oružjem.
Major General, Sawkat Reza je rekao: " Mi smo preuzeli ovaj plemeniti posao u ime naše religije..." Vrlo esto Hindusi su sami sebi morali kopari grobove. "Postojalo je stotine My Lais-a i Lidices-a u Istonom Pakistanu."7
200,000 žena manjine su silovane i mnoge od njih ubijene bajonetama gurnutim medju noge.8 Mnoge su brodovima voene u Saudijsku Arabiju i prodavane kao služavke koje je dugo trajalo u tajnosti.
Novci od ovakvih prodaja je išlo Pakistanskim blagajnama. U selu zvanom Halugat, doktori inovnici Pakistanske Armije su cijedili krv pripadnika manjine "dobrovoljaca" do smrti.Poslije rata, Indija je vratila 9.5 milijuna, u Bangladeš i za neko vrijemesu bili sigurni pod vlašu Mujibara Rahmana. Ali, Lt. General Tikka Khan je dao da se ubije Mujib, a Bangladeš je postao islamska vojna diktatura.
Strategija Islama je da se napokon smanji broj kafira (nevjernika-nevjernicima se smatraju svi oni koji nisu muslimani) na nulu. Bangladeš je ovo uspio u sjevernom Mymensingh koji je 1947 imao skoro 90% populaciju Krišana. Zbog brutalnih proganjanja od 1964 do 1971 svi Garo Krišani su pobjegli u Indiju. Isto tako opina Chittagong je bila 98% Budistika 1947. Neodobrenje azila u Indiji, mnogi su otišli u Arakan u Burmi. 1979, 35% Budista je ostalo živjeti u tom dijelu Bangladeša. Opine koje su bile manjiski Hindu su naseljene muslimanima, takoa da su muslimani postali dominantna populacija.
11 milijuna ne-muslimana su doslovno drugo-klasni graani Bangladeša. Nijedan od državnih poslova nije njima dan; niti je nima dozvoljeno studirati. Na Shariat je Munirski Komitet izjavio: "....oni nee biti pravi graani; oni nee imati pravo glasa u pravljenju zakona, niti pravo rukovoenja zakona u državnim zadrugama."9
Zaštita od strane policije nije dana ne-muslimanima. Njihove žene mogu biti zlostavljane, i njihovi usjevi oduzeti, njihovi hramovi i crkve uništene, poslovne i trgovne dozvole poreene, itd. Rije ne-muslimana nije priznata na sudu, pa ak ako musliman i prizna da je poinio krivino djelo, Shariat to smatra grijehom da se prizna ne-musliman prizna kao svjedok protiv musliman.
Bez ikakve uspostave djevojice mogu biti kindapovane i vjenane za muslimana, postajui preobraenice Islama protiv njihove volje. Prisilno preobraenje na Islam upuuje na mnoga podruja. Naftni dolari Saudijske Arabije pripomažu organizacije kao što su Svjetski Tabligh-i-Jamaat u preobraenju ne-muslimana.
U školama, izvrgnuto gledište na Indijsku povijest je prestavljeno tako da muslimani mogu biti zaglupljeni kako su oni superiorni a Hindu mladeš uinjena da se srami svoje baštine. Vrlo esto Hindusi moraju skrivati svoju osobnost, usvajajui muslimanske nošnje i obiaje ili poricajui Hindu obiaje kao što je nošenje Hindu znaka na elu ili nošenje obveznih narukvica. Hindu religiozni propevjedai su napadani i mnoge stoljeima stare škole zatvarane. Muslimanske religiozne škole su, naravno, liberalno podržane od strane Bangladeške vlade.
U avgustu 1991, Bangladeš, se formalno vratio u parlamentarnu demokraciju, prekidajui skoro šesnaestogodišnju predsjeniku vladavinu i vojnu diktaturu".10 Izglasani predsjednik, Gospoa Khaleda Zia je više izvršna vlast nego predsjednik.
Mi naravno želimo Bangladešu svako dobro ali još uvijek postoje sumnje oko mogunosti Islamske drž
ave da funkcioniše kao demokracija - dva pojma su uzajamno iskljuivi.29 Septembar 1993
Mi smo upravu oko nedemokratskih postupaka u Bangladešu. Vlada je zabranila knjigu Taslima Nasreen, naslovljenom "Lajja" (Sramota) o zlodjelima poinjenim od strane muslimana nad Hindusima od 1990 do 1991. Niti je vlada uinila što za zaustavi Bangladeške Shada Sainik Parishad, fundamentalistike grupe koja stavila nagradu od 50,000 taka na glavu Gice Nasreen..
General Zia je bio vojni diktator iz Pakistana od 1977 do 1988. On je imao veze sa Jamaat-e-Islami, muslimanskom fundamentalistikom grupom, koja je da država bude voena od strane religioznih a ne sekularnih voa.
Zia je imao poziciju u vladi odmah poslije predsjenika Zulfikata Mi Bhutto, prvi demokratski Pakistanski izglasnai predsjenik. Bhutto je bio osniva i voa Pakistanske Narodne Partije (PPP), koja je uživala ogromnu podršku. Njegova opozicija je bila partija zvana Pakistanski Nacionalni Savez (PNA) koja je podržavala Nizame-E-Mustafa, "Režim Proroka".
Glasanje protiv PNA je bio glas protiv Boga dok je glas za PNA bio jednak 100,000 godina moljenja.11Nije baš da Bhutto nije molio za Muslimanske glasove. On je 1971 dao Pakistanu njegov prvi Islamski ustav, njegov Ministarstvo Religijskih Poslova, napravio Islamisat - religijsko obrazovanje, obvezno u osnovnoj i srednjoj školi, programirani sati Arapskog jezika na Pakistanskom TV-u tako da se Kuran moga itati u orginalu; ak je "Crveni Križ" promjenjen na "Crveni Polumjesec". Ali fundamentalisti nisu bili sretni sve dok Shariah
nije bio utemeljen, vraajui sat unazad stotine godina, posebno za ljudska prava i prava žena.Bhutto-vi novi zakoni su podržavali da žene rade izvan svoje kue i zabranjivali seksualnu diskriminaciju.
Demostransti protiv PPP su bili plaeni amerikim dolarima od strane PNA.
Zia je svrgnuo 1977 i dao ga objesiti 1979. Svrgnuo je ustav i nametnuo Ratni Zakon.
Neke od njegovih zapovjedi su bile:
Ratni Zakon Poredak Br.5:
Bilo ko da organizira ili uestvuje zasjedanje trgovinskg saveza, studenskog saveza ili politike partije bez dozvole od strane Ratnog Zakonskog Administratora (Zia) e biti kažnjen sa 10 udaraca biem i 5 godina zatvora.Zakon Br.13:
Kritiziranje armije u govoru ili pisanju je kažnjavano sa 10 udaraca biem i 5 godina zatvora. 2M L 0 Br.16:
"Zavoenje" bilo kojeg lana armije sa njegove dužnosti Poglavaru Ratnog Zakonskog Administratora (Zia) je kažnjavano smru.M L 0 Br.6:
Niko ne smije krasti: maksimalsna kazna : amputacija rukeM L 0 Br.77:
Izdaja kažnjavana maksimalnom kaznom: vješanje.M L 0 Br.78:
Zaustavljanje bez suenja za politike zatvorenike, produženo za više od 12 mjeseci za bilo koliko dokle god je garantirano. "Razlog za zaustavljanje nee biti raspravljano nisa bilo kojom osobom. Privremeni Ustavski Red: Je dao Zia-i mo da (retrospektivno) poboljša ustav. Od svih sudija je bilo zahtjevano da se zakunu da e se držati Ratnog Zakona. Samo etvrtina sudija je odbilo.13Predsjeniki Red Br.4:
Suenja od strane vojnog suda se moraju držati u tajni. Postalo je uvredom imenovati optuženog, optužbu. Vojni sudovi nisu dopuštali odvjetnicima da brane optuženog.