Hrvatsku stranicu  index.html

Godine 711,arapski general Tarik ,sa 12000 berbera, prešao je Gibraltar iz Maroka,te osvoi Iberijski Poluotok.Mauri su se proširili na sjever u Francusku,gdje su 733.god.bili zaustavljeni u Toursu od strane Charlsa "Čekića".Maurska teritorija je potisnuta na jug,podno Pirina I kasnije zatvorena u Andaluziji."Samo ona mijesta ,koja su pružila oružani otpor,bila su podvrgnuta strogoći islamskog običaja,prijekom pogubljenju svih odraslih muškaraca I porobljavanju žena I dijece:čini se da je ova strašna sudbina zadesila stanovništvo Kordave, Zaraguze I moguće Meride"."Kako je u Španiji bilo krščana toliko koliko I pagana, to religija nije imala veće značenje:nova vjera,koku je proširio Konstantin,nije imala veći utjecaj na sveukupnu populaciju ".

Vlasnici obradive zemlje morali su plačati porez na zemlju (Kharaj) a svi nemuslimani, osobni porez (jizya) ".Jiza je sultanu od Kordove bila toliko vrijedna da se nije žurio sa preobračanjem dhimmisa na islam”. Robovi iz redova dhimmisa su se mogli osloboditi ponavljanjem Shahadah ( "Nema drugog Boga do Alaha, a Muhamed je njegov Proeok"). Da bi izbjegli plačanje jizyaje I da se dodvore vladarima, španci su poćeli da se preobračaju na islam,koristeći to u poćetku kao lukavštinu,ali vremenom su ga prihvatili,tako da je 1200.god. oko 90% stanovništva Maorske Španije, bili muslimani. (Ovo se događalo u svim kolonijama; npr. mnogi lokalni velikaši u Francuskoj Indokini postali su od krščana).

Berberi,kojima je bila dodileljena zemlja u hladnom planinskom prijedjelu, sjeverno od Andaluzije, 740. god. Digli su bunu protiv arapskih velikaša,koji su " nearapske muslimane smatrali za nižu klasu građana".Nekoliko godina kasnije, došlo je, također,do unutrašnjih borbi među različitim muslimanskim frakcijama, napr. Između Umayyada I trupa lojalnih al-Saffahu, " Mesar" prvom od Abbasida. Za 50-set ili više godina došlo je do sloma administracije, napuštanja gradova te prisilnog ponovnog nastranjivanja stanovništvom.

Krajem 8-og stoljeća mnogi Španjolski preobraćenici su studirali Islamsku teologiju sa fanatizmom novo-regrutiranih. Sultan Hakan je bio neizlječivo neosjetljiv na pitanja religije: on je samo uživao život. Studenti su zahtjevali njegovo smjenjivanje.

796 godine propao je pokušaj njegovog zbacivanja, nakon kojeg su kolovođe razapeti. Godine 806 pobunjenici su pobijeni I pobacani u jarak. 813 godine tisuće studenata teologije iz izvjesnog djela Kordove napali su palatu. Hakam je naložio da se naselje zapali a fanatici koji su se tu povukli sa svrhom zaštite svojih familija, posjeku. Cijelo naselje je bilo uništeno, a njegovo stanovništvo protjerano.

Hakamov sin, Abd-er Rahman II je bio dobroćudan I obožavao je poeziju. On je kreirao vrtove, dizao palate, te gradio mostove I džamije. Za njegove vladavine, Andaluzija je bila podijeljena na veći broj imanja sa feudalnim barunima, koji su često porobljivali I ubijali susjede, uništavajući njihove usjeve I vinograde. Godine 912 Abder Rahman III postao je sultan. (920 godine on uvodi Kalif titulu). Abd-er Rahman je ujedinioMursku Španjolsku I prenjeo rat na sjeverne barbare. 920 godine uzima garnizon u Muezi, a 923 ulazi u Pamplonu, gdje uništava katedralu. Ipak, sultan Abd-er Rahman nije bio samo ratnik nego I zaštitnik učenih I poklonik nauke. On dovodi učitelje iz Bizanta, Perzije I Egipta, te zapošljava cijele timove prevodilaca I prepisivača (večinom Jevreja I Krščana). Iz svih dijelova Europe su dolazili studenti u Kordovu. Trgovci su slani u najudaljenije zemlje da skupljaju sjeme I biljke za njegove vrtove.

Navodnjavanje koje je postojalo u Rimsko doba, Mauri su proširili, uvodeći tisuće vodenica. Povećana produktivnost oslobodila je radnu snagu za proekte Kalifa I drugih bogatih patrona umjetnosti. Tijekom 50 godina njegove vladavine izgrađeno je 50,000 domova za velikaše, 100,000 pučkih prebivališta, 700 džamija I 900 javnih kupatila. Nakon povratka Krščanstva u Španjolsku 1567 godine Filip II uništio je sva javna kupatila. (Srednjovjekovni Kriščani su zabranjivali kupanje kao paganski običaj. Vjernica je bila ponosna na činjenicu da se u svojih 60-set godina nikad nije okupala). Veliki Kalif je zapošljavao 10,000 radnika svakog dana, za radnju novog grada Medina Ez-Zahra. Njegova palata, na primjer, imala je harem sa oko 5000 žena I 3000 sluga I eunuha.

Abd-er Rahmanov sin, Hakam II bio je pravi knjiški crv. On je slao agente s kraja na kraj istoka da kupuju rijetke knjige, te je na taj način skupljeno 400,000 primjeraka. (Uničtenje večine ekplonata njihove bibljoteke od strane berbera 1013 prestavljalo je ozbiljan udarac Arapskoj literaturi"5).

Godine 1010 Andaluzijom je ponovno zavladala anarhija. Masovna ubojstva, pljačke I atentati, postali su svakodnevne pojave. Berberi su opustošili Kordovu a palate su jedna za drugom bile razrušene. Medina Ez-Zahra pretvorena je u hrpu kamenja, njezin garnizon je zauzet mačem, a džamija oskvrnuta, dok su ljudi (među njima 60 najboljih studenata), žene I djeca koji su tu potražili utočište, bili masakrirani. Stvoreno je oko 20 neovisnih gradova – država. Neke od njih su podržavali razvoj umjetnosti: Mo’tamid od Sevile nije samo sakupljao knjige nego I glave svojih protivnika. Sve u svemu, Andaluzija je bila lako dostupna novoj berbersko invaziji Almoravida, puritanskoj muslimanskoj sekti iz Maroka. Jevreji I Kriščani, koji su postali žrtve Almoravidove netolerancije, bijahu okrutno proganjani, masakrirani ili protjerivani negdje drugdje.

Kriščani na sjeveru su odlučili sudbinu Almohada 1212 u bitci kod Las Nevas, gdje je ubijeno gotovo 600,000 Maura. Muslimanska regija je bila znatno reducirana na kraljevinu Granada koja je preuzela Kordovino mjesto centra umjetnosti I nauka. Usprkos nemirnim vremenima, Fletcher prikazuje ovaj period (1150-1250) kao vrijeme kada je najznačajniji dio Arapske literature preveden na latinski. Na primjer, Adelard od Bata (1075-1160) označio je sebe kao Muslimana I studirao u Kordovi. On je preveo Euklodove “Elemente” sa Arapskog na Latinski I Ptolomejev “Almagest" sa Grčkog na Latinski.6

Godine 1236 Velika Džamija je pretvorena u Kordovsku katedralu – poetska pravda, jer je na tom mjestu orginalno stajala Kriščanska crkva. Slavna Aihamabra, Crvena Palta, građena je u Granadi. Mauri su zatražili mir plačajući danak Kriščanima.

1481 godine, Abu El-Hasan jre odbio da plati “novac za zaštitu”, te napao Kriščane u Zahari, vračajući opljačkani tovar u Granadu I donoseći nazad novac koji su njeni gražani predali.

Sljedila je odmazda. Malaga je držana pod opsadom I izgladnjavana sve do predaje, kad su 15,000 Maura ne imavši novac za otkup odvedeni u robove. sLično tome muslimanski zamci padali su jedan za drugim. Sultan od Feza dozvolio je Maurskom kralju da napusti Španjolsku ali ga je prethodno oslijepio.

Kako očekivana pomoć, bilo iz Turske ili Egipta nije stizala, to su 1492 godine Ferdinant I Izabela prihvatili predaju grada. Moriskoi (Španjolski Muslimani) nagranuli su da se vraćaju Kriščanstvu. Ipak, kardinal Ximenes7, je smatrao da je proces pokrštavanja previše spor, te je 1499 godine uvjerio Izabelu da protjera Moriskose. Kraljica je proglasila dekret u kojem je Maurima dat izbor da prihvate baptizam ili izgnanstvo, ostavljajući svoju djecu u Španjolskoj. Većina je napustila Islam, ali 1501 godine izvjestan broj Morikoa digao se na ustanak. Pasivni otpor postao je taktika za onih koji su nisu napustili Islam. Takijom su Muslimani legalno mogli prešutiti svoju vjeru ukoliko bi bili izloženi progonu. Za narednih 50 godina ta mogućnost je pružila utjehu, ali dom je već bio poškopljen svetom vodom.

1567 godine Filip je uveo zakon kojim je Morskoima zabranjeno kupanje, upotreba vlastitog jezika, Arapskih imena, običaja I ceremonija. Morisi su 1568 godine digli novu bunu u kojoj su pobijeni svećenici, crkve obeščaščene, a Kriščani izloženi torturi. Kada je buna ugušena komadant katoličkih snaga je odbio predaju te izdao naredbu o masakriranju muškaraca, žena I djece. Ovo se desilo u novembru 1570 godine – nekolicina koja je preživjela pretvorena je u robove. 1610 godine, pola milijuna Moriskoa pokupljeno je I deportiranu u Afriku.

" Ali Maurska Španjolska nije bila tolerantno I posvećeno društvo čak ni u svojoj najobrazovanijoj epohi”9. Bilo je tu ljepote ali malo tolerancije. Svjedoče to Jevreji Granade koji su masakrirani “1066 godine, ili Kriščani koje je Almoravida 1126 godine protjerao u Maroko”. Učenje je bilo ograničeno na malu elitu koja je raspolagala srestvima: fundamentalisti su isto tako s vremena na vrijeme proganjali naučnike. Stoljećima je anarhija, prije nego red i civilizirano ponašanje vladali društvom kao generalno pravilo.

Muslimanski modernisti uvjeravaju da svaki osmi stih Kur’ana zahtijeva čovjekovu borbu za stjecanje znanja. Ipak, arapskia riječ koja je u upotrebi je “ ilm” I odnosi se prije na “ religijsko znanje” nego na poznavanje stvarnoga svijeta. Čak I danas izvjestan broj zapadnih naučnika razdvaja dvije vrste znanja na jedan odjeljak za racionalno znanje, od ponedeljka do petka, a drugi za poznavanje super prirodnog – nedjeljom. Tako Averroes ( Ibn Rushd, 1126 – 1198) objačnjava kako “njegovanje nauke treba biti potpuno neovisno od muslimanskog vjerovanja"10.

Tijekom 14-tog stoljeća islamski fundamentalisti konačno su uspjeli u svojoj borbi protiv sekularnog obrazovanja. “ Ali tada je tama ne znanja,… poplavila krivo usmjereno obrazovanje [teologiija], prekrila svjetlucanje ( istine)." ~ Od tada su u islamskom svijetu nauka I tehnologija samo nazadovale. Ostavljeni su primjeri: Ibn Rushd bio je toleriran za vladavine Kalipha, Abu Yaqub u muslimanskoj Španjolskoj , ali nakon njegove smrti 1184 godine, novi kalif, Abu Yusuf, zabranio je učenje nauke I logike. Ibn Rushd-ovi “ Komentari na Aristotela” u kojima se suprostavlja “otkrivenim” I nedokazanim istinama, te podupire racinalnu istinu, naučno dokazanu, bili su jednako ne prihvaći od islama, kao u od Krščanske crkve. Ibn Rushd I drugi studenti filozofije bili su protjerani iz Kordove, a većina njegovih knjiga bila spaljena.

Omar Khayyam je bio Perzijski pjesnik, matematičar I astronom. Njegovo rad, Ulama je smatrala skeptičnim, nečasnim I svetogrdnim, morao je biti predavan tajno.

Drugi veliki muslimanski mislioc Ibn Sina (Avicenna, 980-1037). Duboki poznavalac mnogih predmeta je u dobi od deset godina napamet znao Kur`an a sa sedamnaset godina bio je doktor. Njegovo dobroznan rad na području memdicine, “Al-Quanum” korišten je kao udžbenik kroz mnoga stoljeća. Ali Ibn Sina je bio nezavisna duha; ako je mislio da bi čaša vina mogla dokazati da ju treba popiti, on se nebi mislio, ne ovisno o tome što piše u Kur`nu. U nekoliko navrata su njegove knjige bile zabranjivane a on sam je mogao da se sklanja pred progonom. Njegov suvremenik, islamski fundamentalist, Imam Al- Ghazzali 12 nazvao ga je nevjernikom, pa čak ga I danas fundamentalisti napadaju. Kao svjedočenje ovome uzet je citat iz " Revije Islamskog Svijeta" financiranom Saudijskim srestvima.

Al-farabi “je bio ovisnik o čistoj logici, ne Šerijatsko razlučivanju odbrog od zla.” 14 Naredbom Emira bio je udaran u glavu vlastitom knjigom od čijih je posljedica izgubio vid.

Zarazvitak nauke osnovno je imati obavezu prema slobodnoj I kritičnoj diskusiji. Izvjestan broj muslimana iz ranog perioda je imao kritičku svjest otvorenu prema racionalnom znanju ali religijska ortodoksija je jačala sve dok racionalizam nije ugašen.

Na zapadu se dogodilo suprotno: sa rastom gradova I manufakture, kapitalistička klasa, ne ovisno od feudalne crkve je pokazivala potrebu za tehnologijom I naukom. Crkva više nije mogla zadržati monopol nad znanjem, pa je nauka krenula sa sporim ali sigurnim razvojom.

Kur’an (21:30), Zar nevjernici ne vide da su Nebo I Zemlja bili jedno I da smo ih mi podijeli?, navodi se da se predusretu Big Bang teorija.

Maurice Bucaille, "Biblija, Kur’an I Nauka" ispravno iskazuje da verzija Geneze o postanku nije u skladu sa fosilnim ostacima – kitovi I ptice pojavili su se nakon kopnenim kralješnika (osobito kmizavci I sisari). Kur’an nemože biti kriticiziran, jer on nema toliko ambicija kao Biblija, jer se pojavljuje…samo jedan odlomak u Kur’anu gdje je uspostavljen jasan slijed između zbivanja u Nastanku. Viz. (79:27/33)

"Da li je (Allahu) bilo teže stvoriti tebe ili nebesa koja izgradi? On podiže nebeski svod I ukrasi ga harmonijom. On učini tamnom noć I pokaza jutro. I onda ih raznese od tuda On izvuče vodu I pašnjake. I planine čvrstima stvori. Dobra za tebe I tvoju stoku.”

Bucaille navodi (41:11), "Štoviše (Allah) se obrati nebu to biješe dim I reče svodu I Zemlji…” kao dokaz da Kur’an sadrži znanje 20-tog stoljeća o među zvjezdanom galaktičnom materijalu, čistom vodiku, koji se teško može zvati “dim”. On isto tako upotrebljava, “Slava Allahu, Gospodaru svjetova", upotreba množine ukazuje na poznavanje na drugih planeta osim Zemlje I, moguće, nastranjenih planeta I drugim zvjezdanim sistemima.

Bucaille vjeruje da sljedeći stihovi obezbjeđuju informaciju: “Nebo (Allah) podiže…(sic) (55:7) I “ (Allah) zadržava nebo da ne padne na zemlju začunajući sa njegovim dopuštenjem…” (22:65) (Sjenke Henny Penny! Stari Arapi nesumljivo su znali o meteorima.)

“sunce I mjesec su podloženi proračunima.” (55:5) – stari Egipčani su mogli predvidjeti precizno plavljenje Nile hiljade godina prije Kur’ana."

Mnogo je pažnje posvćeno sljedećem citatu: “(Bog je) Onaj koji stvori noć, dan, sunce I mjesec. Svaki od njih putuje svojom putanjom sa vlastitim kretanjem.” (21:33) To me navodi na misao da uzimajući stih u cjelosti, pominjući dan I noć I gdje je kretanje zemlje ignorirano, stara, netačna predodžba o kretanju sunca oko zemlje je zastupljena radije nego moderno znanje o eliptičnom kretanju sunca kroz Mlječni Put u razdoblju oko 250 milijuna godina, a da su dan I noć posljedica zemljene rotacije oko svoje ose. Što više sveznajući Allah nije pomno izradio kretanje mjeseca. Većina očiglednih kretanja nije zbog, vlastitog kruženja “po svojoj putanji” oko zemlje (približno 28 dana), nego zbog zemljane rotacije oko svoje ose.

Lokacija mjeseca I zvjezda u Kur’anu sigurno daje krivu predođbu: “ Ljepotom zvjezda zacijelo smo ukrasili donje nebo. “ (37:6, slično (67:3,5) I (41:12) I “Zar ne vidiš da je Allah stvorio sedam neba, jedno iznad drugog, a mjesec je napravio da svjetli iz sredine…” (71:15-16).

Ali zvijezde su mnogo udaljenije od mjeseca. (Prosječna udaljenost od zemlje do mjeseca je 384,400 kilometara, dok je Proxima Centauri, nama najbliža zvijezda osim sunca (150, 000, 000 km) je udaljena 40 triliona kilometara.

Bucaille poziva ljude sa znanjem nauke I arapskog jezika da prevedu Kur’an, tako da bi zvučao modernije I sadržavao izraze kao što su atomi, neograničenost svemira..itd. Tako AYA (51:47) “ Moću vještinom izgradili smo nebeski svod: stoga smo mi oni koji stvoriše prostranstvo svemira. “ Ova poštovana izjava iz 7-mog stoljeća postala je (Vrhovni Savjet za Islamska Pitanja, Kairo), “ Nebesa, koja izgradismo s moći. U istinu, proširujemo.”(51:47)

Putovanje u svemir, rečeno je, da je predviđeno stihom (55:33)

“ O Vi skup Jinna I ljudi! Ako ste to vi koji možete prolaziti zone neba I zemlje, prođite ih, nemožete proći bez dozvole!” Očigledno Ruski I Američki kosmonauti imali su “ Allahovo dozvolu da to urade”. Ozbiljno, I opet su putovanja u svemir pomenuta u drugim “pričama iz davnina.”

Izvjestan broj stihova gdje "Allah” navješćuje da je otac jedini genetcski roditelj npr (6:98) "On je taj koji te stvori od jedne jedine osobe; ovdje prebivamo privremeno I ovdje se odjeljujemo." I (23:13), " Tada smo ga postavili (ljudski rod) kao kap sperme na mjesto odmora." Iako je sperma pomenuta više puta, jajna stanica nije. Štoviše sperma ne dolazi iz jaja nego (86:5-7): On (čovjek) je stvoren iz mlaza tekućina koji dolazi između slabina I rebara.” Isto tako stihovi na temu embriologije ostavljaju mnoge stvari ne objašnjene. Oplođena jajna ćelija nije “ugrušak krvi” (zamjenjeno sa menstrualnom krvi?) (22:12-14 et al) Niti “sažvakao meso” postaju kosti “koje su onda obučene mesom” )2:259 et al). Osmog tjedna je malo mišića u radu prije nego što je okoštavanje počelo!

Vratimo se na biologiju, (20:53) "…stim smo stvorili različite parove biljaka svaku drugačiju od prethodne.” Ali većina biljaka ne dolazi u parovima nego ima ženske I muške organe na istoj biljci. Druga biološka ne ispravnost u Kur’anu (27:18, 19), gdje Solomon sluša razgovor mrava. U stvarnosti mravi komuniciraju mirisom prije nego zvukom.

I tako dalje, I tako dalje, I tako dalje! Basta što bi Italijani rekli.

Islamska Nauka prepostavlja istraživanje takvog fundametalnog problema kao što je “stanovište Boga (sic)”, “ Brzina Neba (sic)”, “ Mehanika Sudnjeg Dana (sic)” I “ Kemijski Sastav Jinna I kako upotrebiti za rješavanje nedostatka energije u Pakistanu.”17 Sve bi to bilo smješno da profesori koji su se opirali u Hoodbhoy-skom sveučilištu nisu bili zatvarani I mučeni zbog odpadništva od Zianske službene linije.

1. Str 18 "Maurska Španjolska"R.Fletcher, (Weidenfeld & Nicolson,, 1992)
2. Str 27 ibid
3. Str 44 "Mauri u Španjolskoj", S. Lane-Pole (T.F.Unwin, London, 1899)
4. Str 47 ibid
5. Str 155 bid
6. Str 83 “Povijest Pobožnosti”, P.Beckman (Barnes & Noble, NZ, 1993)
7. Sttr 80 ibid Ximenes, Veliki osvajač Španjolske bio je “direktno odgovoran za okrutnu smrt 2500 osoba I paljenje 24.000 knjiga u Granadi”.
8. R.Fletcher, naslovna stranica
9. Ibid, str172-173
10. Str 145 " Neprirodna priroda nauke", L. Wolpert ( Faber & Faber, London, 1992)
11. Prerađeno iz str.103 “Prepravka Stvaranja: Podrijetlo Prostora, Vremena I Svemira”. P.W. Atkins, Penguin Books, 1994 Atkins je upućivao na mračno doba krščanske skolastike ali se to može primjeniti na ovaj period Islama.
12. Str 87 “ Povijest pobožnosti” “ Naučne studije uzdrmavaju čovjekovu vjeru u Boga I slabe religiju”
13. Str 113 Citirano iz "Islam I Nauka: Religijska pravovjernost I bitka za racionalizam", P. Hoodbhoy ( Zed Books, London, 1991)
14. 14 loc cit (Citirano iz “Žurnal Islamske Nauke”)
15. Str 17-18, 20 “Islamizacija Znanja”, Međunarodni Institut Islamske misli, Virginia, 1989.
16. Str 46/47, “Učenje Islamske nauke I inžinjeringa”, S.W.A. Husaini, Kuala Lumpur, 1985.
17. Str 149 P. Hoodhoy