Hrvatsku Stranicu index.html

Dva lica islama

" Vlade svijeta trebaju znati da Islam ne može biti poražen. On će pobijediti u svim zemljama, a učenje Kur‘an-a će pravladati svijetom” (Ayatollah Khomeini).

 

Ovakve izjave otežavaju život Muslimanima u Dar-al-harb (“Ratna Teritorija”, neprijateljskim zemljama, nacijama rukovođenim ne Muslimanskim vladama), te oni moraju pokušati da predstave Islam kao oblik života koji obećava toleranciju I sklad, mir I svjetlost, vjeru I ljubav prema bližnjem, jednakost I bratstvo.

Muslimani koji su u zabludi moraju sebi reći da Jihad (džihad) - borba za Allaha može obuhvatiti učenje I obračanje, odgajanjem sinova (za borbu za Allaha) ili čak dobrovoljnim davanjem novca za Zakat (osobito onog koji je određen za kupovinu oružja). Njihovi glasno govornici moraju citirati manje ratoborne stihove Kur‘an-a npr. “Raspravljajte s njima (Jevrejima) na najljubazniji način” (16:126, prevodioc Rodwell), “Ne dozvolimo prinudu u religiji” (2:256), znajući dobro da postoje drugi stihovi Kur’an-a koji se odnose na vremena Harb-a (Rat). Mnogi primjeri kao: “Ratujte protiv (Ljudi Knjige) koji ne prihvaćaju religiju Islama” (9:29). “Borite se protiv njih ( Jevreja I Kriščana)” “ Allahova kazna je u vašim rukama (9:14)”.

 

STOP PRESS

New York 26/05/94

 

Četiri optužena, Mahommend Salamah, Mahmand Abouhalima, Hidal Ayyad I Ahinad Ajaj optuženi su za bombardiranje New York-škog trgovačkog centra od 26/02/93 poduzetog kao protest protiv američke pomoći Izraelu. Šest ljudi I nerođeno dijete su ubijeni I tisuće povrijeđeno. Plaćena cijena je mogla biti I veća da je sodium-cianid smješten u bombi, bio usisan u sistem rashladnih uređaja.

Umjereni muslimanski glasnogovornik pokušao je zanijekati da Islam postiže moć “pomoću mača”.

Vojna smaga koja je bila upotrebljena kroz čitav Bliski Istok I Indijski Pod-kontinent; ali moram priznati da je primorje Južno Istočne Azije bilo izuzetak zbog slabe lohistike I pomjeranja trupa na tako velike udaljenosti – da su Maležani (uključujući današnju Indoneziju, Južni Tajland I Južene Filipine) obrađeni mirnim putem. Muslimanski trgovci I Sufi misionari su birali vladare koji su onda prenosili Islam na svoje podanike. (Zamislite da se kralj Charles III, apsolutni vladar preobrati na Islam iz komercionalnih razloga ili samo zato što je htio da kaže "talaq, talaq, talaq").

Ne muslimani ne bi proturjećili Islamu kad bi se on zadovoljio vjerovanjem u svojih pet načela:

  1. Kalima-e - Shahadah, vjerovanje u jednog boga I učenje proroka Muhameda
  2. Salat - pet dnevnih molitvi
  3. Zakat – trošenje dijela bogastva na siromašne Muslimane
  4. Ramadan – mjesec posta od izlaska do zalaska sunca
  5. Hajj – hodočašće u Meku najmanje jednom za životu.

Kako Mandudi ukazuje mnogi ne-Muslimani pa čak I neki Muslimani, su zbunjeni, smatrajući Islam religijom u običajenom smislu riječi.

Drugo lice Islama je moć: “ Religija I politika su dvije strana istog novčića Islama” (G.H. Jansen, Musliman u “Ratobornom Islamu”) Slično Siddiqi bilježi da “Kriščanstvo u svojoj ranoj povijesti nije bilo upereno na stvaranje države dok je Islam od svojih naj ranijih početaka bio političko-religiozna institucija"

Npr. dok je ljudski život svet, pogubljenje u Dar-al-Islam I atentat u Dar-al-Harb može biti neophodno za zaštitu interesa Allaha. Kako kaže Kur’an: “ Razdor je grešniji od ubojstva”. Spavač u Dar-al-Harb, koji je čuvan za tako izuzetan zadatak, po pet čak I dvadeset godina, će upotrebiti svoje oružje I izvršiti dugo iščekivanu naredbu.

 

STOP PRESS

Ujedinjeni narodi 13.6.94.

 

Saudijski diplomat, Mahammed A. Khilevi otkriva 13,000 dokumenata koji dokazuju vezu Saudijske Arabije sa terorističkim grupama, naročito Hamas, te obezbjeđenje novca I informacija o pravljenju bombi.

Saudijska Arabija je pomogla nuklearni program Saddama Huseina sa ništa manje nego 5 milijardi dolara, kao dio dvadeset godina starog programa za postizanje vlastitog nukearnog naoružanja. Drugi dokumenti predstavljaju dokaz o korupciji I kršenju ljudskih prava u Saudijskoj Arabiji.

Khilevi sa ženom I troje dijece danas živi u tajnosti u okolini New York-a.

Hasan al Banna, osnivač je muslimanskog bratstva, zvani džihad, šesto načelo Islama, koji poziva na priključenje pokretu socijalne revolucije za nametanje programa reformi smatranih najboljim za blagostanje ljudskog roda. (Čuvaj te se elite koja misli da zna šta je najbolje za klasu, za naciju ili ljudski rod). Ovom pokretu koji Kur-an zove "Hizb Allah", udruženje za boga, nije ostavljen drugi izbor već otimanje državnog autoriteta. Prema tome, džihad uključuje Qital (borbu). Ali kako rat u Islamu nije slučajna pojava nasilja, to je samo jedna faza čovjekovog strijemljenja (džihad) protiv svega što je zlo. Dizane mača je samo jedna pozicija sveukupne borbe za uspostavu islama u svijetu"5". Vodite rat za Allaha. Ubijte svakoga ko ga ne priznaje (Muhammad).

U Allah-ovim očima džihad protiv nevjernika I Jevreja I Krščana je obavezan za svakog muslimana a njegovo izbjegavanje je najveći grijeh. Svaki musliman treba željeti da se žrtvuje, da voli smrt (svaki mučenik će imati 70 crnookih djevica za bračne družice7). Džihad će nastaviti do sudnjeg dana (Muhammad).

STOP PRESS

Dill 16/7/94

 

Bivše medicinske sestre u vojnoj bolnici Dilli otkrile su da su indonezijski vojnici odveli preko 100 ranjenih studenata iz Istočnog Timora dana 13 Novembra 91, oko 3 sata u noći. Studenti više nikada nisu bili viđeni te se zaključuje da su ubijeni.

"Amnesty Internationale Australia" prijavio je slične pojave u septembru 94.god. u Zapadnom Timoru. Dana 20.4.94. deset indonezijskih policajaca otelo je 21 godina starog Jeri Manafe-a iz bolnice u Kupangu sa odjela za hitne slučajeve. Manefe je bio tučen tako divljački da mu je na nos I usta udarala pjena a crijeva izlazila na čmar.

"Džihad ima drugo značenje….borba za čuvanje novca…s kojim možemo obezbijediti oružje za borbu muslimana, zalihe municije, opskrbu hranom I lijekovima 8".

U Dar-al-Islam su ugrađeni planovi naoružanja,tako da muslimanima nebi bilo potrebno uvoziti iz neprijateljskih zemalja "9".

Džihad naređuje odbijenje agresije I uklanjanje smetnji koje prijete širenju Islama u neislamskim zemljama"10". Kako potpukovnik N. M. Qureshi ističe u svom”Oznake džihada samo rat, koji ima vjeru za osnovni I konačni cilj,može se zvati džihad”.

Prema tome pakistanska invazija na Indiju je džihad, dok invazija Sadama Huseina na Kuvajt nije. "Sveti rat" (džihad ) pretpostavlja osvajanje nemuslimanskih teritorija, pa će to onda da bude neminovno za svakog odraslog sposobnog muškarca da dobrovoljno učestvuje u osvajačkom ratu čiji je krajnji cilj dominacija korijanskog prava s jednnog na drugi kraj zemaljske kugle"4".

Mandudi, dobro znani muslimanski autor jednom prilikom je rakao:"Islam želi uništenje svih država I vlada diljem svijeta koje su protivne ideologiji I programu Islama…Islam zahtjeva cijeli planet a ne samo dio"4".

Božiji Zakon (shariah) treba biti nametnut cijelom svijetu"13" silom oružja "14". Istina nemože biti sputana geografskim granicama. Lojalnost muslimana ne počiva na njegovom prebivalištu nego na vjeri kojoj pripada…bilo gdje da vlada, islam je njegova domovina”15”. Islam dijeli čovječanstvo na dva dijela: na Hizbe Allah(muslimani) I Hizbul Satan(nemuslimani). Doličnik treba osjećati mržnju, preokret I gnušanje na sve nemuslimansko. Navodeći Ayatollah Khomeini-a ponovo, jedanaest stvari je nečisto: urin, izmet, sperma, krv, pas, svinja, kosti,č ovjek I žena nemuslimani, vino, pivo I znojenje kamila koje jedu nečistoće “16".

 

 

STOP PRESS

Buenos Aires 18.7.94.

 

Ansarullah (pomagači Allaha) priznaju odgovornost za bombardiranje Argentinsko-Izraelskog štaba. 96 tijela je bilo iskopano iz ruševina a 10 se vode nestalim. Misli se da je eksplozija izazvana tempiranom bombom, sličnom onoj što je razorila Izraelsku ambasadu u Buennos Airesu 17.Marta 1992.godine ubivši pri tome 28 ljudi. Islamski teroristi su se nadalida će sabotirati palestinske mirovne pregovore.

Kada Islam uzme vlast u svim državama stavit će na snagu "shariah”u posao I financije, zabranit će alkohol I kockanje, nemuslimanskim se ženama neće dozvoliti da pokazuju svoju ljepotu kao u danima jahiliya (neznanja), kina, televizija I štampa bit će cenzurirana, nemuslimanima neće biti dozvoljeno posjedovanje oružja; pojedine organizacije će biti zabranjene za sveopće dobro, nemuslimani u državnim službama I posredničkim institucijama će biti zamjenjeni što je prije moguće.

Bezvrijedni I neuki dhimmis (nemuslimani u muslimanskim zemljama) moraju biti poniženi, podcjenjivani I držani za gnusne te se trebaju razlikovati svojom pojavom npr.cipele različitih boja, jedna crna druga bijela, za muškarce su predviđeni beđevi kao: majmun za jevreje a svinja za krščane dok za žene žuti velovi "7". Osobite haljine pokazuje muslimanu da nemusliman treba biti držan za nižeg, ne ustajati ženi ili rukovati se sa muškarcem, nedavati im muslimansku milostinju. Musliman treba očekivati da ne nemusliman ne prilazi grupi muslimana ili diže glas u njihovoj prisutnosti. Nemusliman mora stajati sa strane ako je put uzak; njemu nije dopušteno da zakolje životinju; nego je za njega rezervirano da čisti zahode I kanalizacije, odnošenje smeća I otpada. Njegova kuća treba da bude obojena tmurnim bojama I nesmije biti veća nego u susjeda muslimana.

 

Romeo I Julija u Sarajevu

 

Skoro emitirana dokumentarna emisija ABC-a pokazala je kako je Islam skoro odumro u Bosni prije 1990 godine. Žene nisu nosile šalove na glavi, muslimanske djevojke su se kupale u bikinijima.Jedanaesto godišnji muslimanski dječak je priznao da nikada nije ušao u džamiju. Mješani brakovi su bili uobičajeni.

Romeo je bio srpski dječak a Julija muslimanska djevojka. Živjeli su zajedno kršeći Islamsku zabranu Zina. Mnogi ljudi mislili su o sebi radije kao o Jugoslavenima nego o hrvatima,srbima ili muslimanima.

U ovoj bezbrižnoj atmosferi I prekrasnom gradu neki fundamentalisti propagirali su vraćanje Shariah-u. Alija Izetbegović, predsjednik BiH, donio je "program za islamizaciju muslimana”, (Sarajevo 1990). Islamski pokret trebao je početi uzimanjem vlasti čim bude moralno I brojčano dovoljno jak. Bosanski srbi reagirali su okupljanjem ortodoksnih srba pod petstotina star barjak dobro znanog straha od povratka muslimanske vladavine.

Procjenjuje se da je "etničkim čišćenjem" uklonjenjo oko 200.000 muslimana. Muslimani odgovoriše, te religija još jednom postade sila dijeljenja.

Kada je Romeo dobio poziv da se javi muslimanskom vojnom štabu, oboje odlučiše da pobjegnu iz Sarajeva. Naš mladi par bijaše pogubljen pokušavajući da pređe "ničiju zemlju". S koje strane, još ostaje nepoznato. I ponovo se pokazalo da bi svijet bio sretnije mjesto bez jednobožja.

 

Drugi mješani par

 

 

Ova istinita priča dogodila se 1984. i ja vjerujem da ona dokazuje nešto. Anne Mary Murphy, tridesetdrugo godinšnja Irkinja bijaše duboko u ljubavi sa tridesetčetvorogodišnjim Nezar Hindavi rođenim jordancem. Anne Mary je bila vidljivo trudna pa odlučiše da se vjenčaju u Izraelu. Ona uze let 016 sa londonskog aerodroma Heat Hirav 17.aprila. Putnička agencija EL AL, na liniji za Tel Aviv, imala je 375 putnika I posadu.

Zbog novinarskog posla kojim se bavio Nezar je morao uzeti drugu, zaobilaznu, rutu. Na ulazu broja 23, službenici zaustaviše Ane Mary I odvedoše je u ured. EL AL bezbjedonosna služba ju je sumnjičila zbog njenog arapskog ljubavnika. Na dnu njenog ručnog prtljaga pronašli su duplo dno sa tri funte semtex-a dovoljno da uništi cijeli 747. Kalkulator koji je Nezar dao prijatelju imao je satni uređaj I detonator obavijen žicom koji je prošao rendgensku inspekciju bez ikakvih teškoća. Eksploziv je stigao u Sirijskim diplomatskim torbama. Nezar Hindavi osuđen je na 45 godina zatvora za njegov cinični I okorjeli postupak. Bio je spreman da žrtvuje vjerenicu I nerođeno dijete, ali nije bio spreman žrtvovati sebe."Ljudska bomba", Anne Mary I njezina čerka neće ga čekati.

 

 

 

 

Povreda ljudskih prava

 

Amnesty International nije sektička organizacija I ne istiće religiju napadačke države u svojim publikacijama. Bilo kako bilo, dok islam sačinjava 22% sveukupne svijetske populacile, kršenje ljudskih prava u muslimanskim državama zauzima srazmjerno više prostora u njenom magazinu. Navodimo neke od tekstova iz avgusta I septembra 94.

Iran danas ubija krščanske lidere. Svaćenik Mehdi Dibaji prešao je prije 45 god.sa islamske na krščansku vjeru. 21.12.93.godine na temelju optužbi o izdaji osuđen je na smrt. Nakon uloženog apela oslobođen je optužbi, ali 5.jula 94 godine nađeno je njegovo tijelo. Svečenik Haik Mehr, upravitelj crkve “Assemblies of God”, koji je vodio kampanju protiv donošenja smrtne kazne za Dibaja, pronađen je mrtav 20.1.94godine. 2.jula 94 godine pronađeno je I tijelo svećenika Tatavous Micbaelian, predsjednika sabora protestantskih samostana u Iranu. Tatavous je ubijen sa nekoliko hitaca u glavu.

Turska: svakog tjedna ljudi se hapse zbog pisanja knjiga, artikala ili govora. "Ubijanja voda smrti" dešavaju se gotovo dnevno, najmanje 24 aktivista su nestali do juna ove godine.

Sirija: Salah Jadid,bivši zatvorenik savjesti, umro je u pritvoru nakon 23 godine zatočeništva bez optužbe I procesa. Za posljednjih dvanaest mjeseci, jedanaest muškaraca koji su prisustvivali njegovoj sahrani, su držani u pritvoru bez optužbe I procesa.

Egipat: egipatski odvjetnikAbd al-Harith Mohammed Madani, koji je branio islamske političke zatvorenike, bio je mučen I ubijen 26.4.94 godine. Kao rezultat, u Kairu su održane mirne demonstracije, a koje su zaustavljene suzavcem, gumenim mecima I masovnim hapšenjima.

Bangladeš: fundamentalistička vlast seže sve do korijena. Bičevanje, spaljivanje I kamenovanje uzimaju mjesto bez legalne potpore. Lokalni seoski sabori Salish-I naređuju I nadgledaju ova kažnjavanja po islamskom zakonu koja nisu regulirana bangladeškim statusom. Večina žrtava su bile žene. Naprimjer, Shetali, četrnaesto godišnja djevojčica ostala je trudna nakon što ju je, po vlastitom navodu, silovao vlastelin. Kako nije imala četiri muška svjedoka, lokalni seoski sabor je odlučio da je kazni sa sto udaraca bičem, zbog počinjenog dijela razvrata. Njezina majka je takođe primila sto udaraca bičem za pokušaj podmetanja silovanja vlastelinu.Dvadesetjedno godišnja Noorjahau Begum, dobila je dozvolu seoskih vjerskih poglavara za ponovnu udaju pošto ju je suprug ostavio. U januaru 1993-će Salish je proglasio brak ilegalnim, a par je, nakon što je bio zakopan do grudi, javno kamenovan. Noorjahau je umrla od posljedica. Amnesty je ovaj slučaj, kao I neke druge slučajeve, pokrenula sa bangladeškom vladom, I u februaru 1994-te bangladeški sud osudio je devet ljudi, svakog po 7 godina zatvora zbog kamenovanja Noorijahau I njenog supruga.

Egipat: aktivista organizacije za ljudska prava-Libija, Mansur Kikhiya nestao je 10.decembra 1993 godine.

Sudan: izvjestan broj novinara je bio uhapšen a novine kritične prema Islamskoj vladi zabranjene.

Irak: nekoliko članova zabranjene komunističke partije Iraka osuđeno je na smrt zbog njihovih političkih uvjerenja.Više od 200 ljudi je nestalo u Iraku tijekom 1993 godine.

Indonezija: u maju 1994 godine. Nuku Soleiman osuđen je na pet godina zatvora zbog kritiziranja izvještaja o ljudskim pravima predsjednika Suharto-a. Još dvadestjedno godišnji mladić bio je optužen zbog slične uvrede. Stotine političkih zatvorenika podnose torturu I bolesni odnos režima u Indoneziji.

Saudijska Arabija: izvjestan broj pristaša zabranjene organizacije ljudskih prava, "Committee for the Defence of Legitimate Rights(CDLR)" su uhapšeni krajem aprila 1994 godine i držani bez mogučnosti ikakvih komunikacija.

Poznato je da niti mullah-si niti ayatollah-si nisu bili umiješani u večini od navedeni slučajeva, ali u svakom pojedinom slučaju odgovorni su muslimani, što nas navodi na sumnju o prihvačanju ljudskih prava od strane Islama.

 

Muslimanski apolog

 

"Dva lica islama" objavljen u muslimanskim novinama, kolajući ovim došljakom, Dar-al-Harb-a, s ciljem da bude višenacionalan I prihvatljiv australskom društvu, a u isto vrijeme, bar prešutno,da podupre Teheran I Khartoun. Otvoren odgovor rijetko je dat. Naptimjer na pitanje: "Dali bi ste ubili Salman Rushdie ako bi posjetio Darvin?", niti je dat direktan odgovor, niti je bilo ikakvog kriticizma na Khomeini-jevu nagradu na Rushdie-jevu glavu. Zaista, čini se da ispričavaju Fatwa-u, osporavajući Rushdie-iju pravo na slobodu izražavanja I označavaju “Satanske stihove" kao bezvrijedne, klevetničke I pogrdne uspoređujući Rushdie-a sa "preplašenim mišem".

Ako su Summah kritikovani, muslimanski apologisti pokušavaju da objasne kako se sve to dogodilo prije 1400 godina. Naprimjer, Razzija (pohod na karavane-Muhammad je organizirao 82, a 26 predvodio je lično) je bio stari arabijski običaj još od dana Jahiliya. Moguće je da je bilo baš tako, ali Muhammad, pretpostavlja se, nije bio čovjek samo 7-og stoljeća, nego "jamstvo" (poslijednji) prorok, perfektan za sva buduća vremena.

Tekst na temu "pitane obrazovanja žena" pokušava zanijekati da je običaj bio prakticiran u nekim tradiocionalnim muslimanskim grupama. Dati su podatci da se svake godine oko 1,500 000 djevojaka I žena osakati, te da su mnoge, ako ne I većina od njih, muslimanke, iako običaj nije bio Qur-an-ski. U tekstu se navodi dalje da je obrazovanje žena bilo prakticirano kod Koptskih krščana u Egiptu. 85% od ukupnog broja egipatskih žena su bile obrezne, prema iskazu ginekologa koji je pisao protiv prakse, dok je 80% od populacije muslimana.

Novine pišu dalje da Khifad (redukcije) nije bila legalizirana Muhammad-ova tradicija (Abu Dawud vol 3,5251) ipricijalna amputacija uvečanog klitorisa, moguće,je bio “jedini poznati način tretiranja clitoral hypertrophy". Možda se čini čudnim da muškarci ne žele seksi supruge. Smisao je da Qur-an očekuje da se žena pokorava suprugovoj volji onako često kako on to želi, pod uslovom da je ne ostavi u "zraku", duže od četiri mjeseca.

 

STOP PRESS

Kairo 26.9.94.

 

Egipatska vlada planira da predloži parlamentu nacrt zakona o zabrani "obrezivanja žena", izjavio je narodni poslanik Maher Mahran.

U tekstu, objavljenom 21.januara 1994 godine, podržavajući militaristički islamski režim, Khartoum-a, izvješčuje se korektnost Khartoum-a u odluci , da izbaci britanskog ambasadora , koja je uslijedila nakon posjete Arhibiskupa Carey-a krščanskim ustanicima na jugu. Zapad je pokazao neprijateljstvo prema Sudanu kada je sudanska vlada prihvatila islamski zakon kao zakon države.

Dalje, Britanija je prodala Palestinu cionistima, a Britanija I Francuska su prodale nenaoružanu Bosnu krščanskim silovateljima I ubojicama.

"Ostvarenje sna"(Australian Muslim Times, 27/5/94) bi uzrujao one koji vjeruju u (svjetovno) sekularno obrazovanje. San je uspostava islamske škole u Perth-u. Tekst ponovo izjavljuje da islamski element uzima prednost iznad svega ostalog… naš raspored nudi 13 lekcija oko 10 sati tjedno religijske poduke uključujući oblasti govorenja Qur-an-a, islamske nauke I arapski jezik.

Cijelokupni nastavni plan ministarstva za obrazovanja Zapadne Australije je ugrađen, ali je tako oprezno izdavan da bi eliminirao sav neislamski materijal.

 

Muslimansko-krščanski dijalog

"Poziv za bolje razumjevanje između krščana I muslimana u Australiji" (Australian Muslim Times, 4/2/94) mora sigurno biti dobrodošao? Bilo kako bilo, senzitivno pisanje u novinama objavljuje da Islam nije pripremljen na gubitak niti jednog člana u procesu. Musliman može oženiti krščanku, ali obrnuto, nije dozvoljeno. Novine jednako istiću da se musliman nesmije preobratiti u krščana. Daljnjim čitanjem, cijeli smisao bojeg razumjevanja postaje jasnije - tako da nemuslimani mogu učiti o Islamu I odlučiti da postanu muslimani.

Islam je definirao I jevreje I krščane kao Ahl-al-Kitab (ljudi knjige) I muslimani koriste običnu monoteističku podlogu da opravdaju istodobno postojanje I prijateljski suživot. Mnogi krščani imaju isto shvačanje. Kako god, Islam je odnedavno viđen kao sposoban da diže odbojnost prema krščanstvu. Npr. Hamaz je postavio bombu u neposrednu blizinu crkve Kristovog rođenja, Bethlehem, u decembru 1993 godine. Božić 1993 godine ugledao je koordnirane napade na crkve na različitim dijelovima svijeta; Joran, Egipat, Alžir I Pakistan. U Somaliji, su krščanske organizacije optužene za provođene misionarskog rada , I u jedan od njihovih domova u Baidoa-I, je bačena granata. Istovremeno, u San Pedro katedralu Umindinao-u, Filipini, slamska teroristička grupa Abu Sayyaf, bacila je granate od čijih je posljedica ubijeno 70 a ranjeno 130 vjernika.

Amerikanka Maryam Jameelah, koja se preobratila na Islam, I danas živi u Pakistanu, pisala je 1989 godine u svojoj knjizi "Islam versus Ahl-al Kitab”da razlika među njima postaje nepremostiva. Svaka druga muslimanska država postaje sve zatrovanija najštetnijim blatom Evrope I Amerike. Judizam I Krščanstvo su se udružili da unište nas I sve što mi njegujemo. Jedino vjerodostojna opcija je potpuno okretanje Islama protiv njihovih protivnika. Mi moramo slomiti konspiracije cionizma, masonstva I stranih misija, zajedno mačem I perom. Nemoženo si priuštiti mir I pomirenje sa Ahl-al-Kitab sve dok ih ne učinimo neznatnim I osvojimo prevlast"9".

Mi možemo samo nanovo ponavljati da je Islam politički pokret I da, za svaki prijateljski stih u Qur-an-u postoje mnogi neprijateljski. Grubim brojanjem nađeno je 29 pasusa iz Qur-an-a koji ohrabruju nasilje protiv nevjernika, 15 stihi koji promoviraju mržnju, a 26 koji vrijeđaju druge religije.

"Mržnja I neprijateljstvo će vladati među nama sve dok nebudemo vjerovali u jednog Allaha"(60:4).

"Oni koji slijede Muhameda su nemilosrdni prema nevjernicima a ljubazni jedni prema drugima"(48:29).

"Vodite rat protiv njih sve idopoklonstvo ne bude više postojalo a Allah-ova religija preovlada sveukupno"(8:39)(2:193).

"Jevreji, Kriščani I pagani će zauvijek gorijeti u Vatri Pakla. Oni su najopakiji od svih stvorenja"(98:51).

"Tucite nevjernika u svom okruženju I pustite da nađu samo grubost u vama"(9:123).

"Ubijajte nevjernika gdje god ih nađete, zatvarajte ih I opsjedajte ih, te im pripremajte svaku vrstu zasjede"(9:5).

Kada su kriščani u Siriji tijekom 1.stoljeća Islama bili prinuđeni na predaju, morali su potpisati dugu liste obećanja, uključujući,"ne učiti našu dijecu Qur-an-u". Protivrječja I nečitke zabrane u Qur-an-nu (koje bi obezbjedile zalihu za) buduće protiv islamske polemike."21".

Raščljanjivanje na religijski konflikt kao nezgodu ili skretanje (nešto privremeno kao zabuna možda) I na religijski konflikt kao direktni ishod fanatičkih doktrina naslijednih u religiji, koji je osnov za razumjevane problema"22".

U prvom slučaju, akt fanatizma može biti uprkos religiji, dok su u drugom slučaju nastali zbog ideologije I kao takvi su nedopušteni. Npr. protjerivanje Copt-a u Egiptu, Bahai-a u Iranu I Hindu-sa u Istočnom Pakistanu (Bangladeš) su svi bili motivirani religijom I inspirisani stihovima iz Qur-an-a.

Genocid Armenijaca, invazija Ciprusa, te invazija Istočnog Timora mogle su da se dogode i da počinitelji nisu bili muslimani, ali ja vjerujem da su islamska ideologija kao i nedostatak poštivanje ljudskog života odigrali glavnu ulogu. Čak ni japanski osvajaći ,tijekom drugog svijetskog rata, nisu ubili 200.000 istočno-timorisa."23".

Zaključak bi morao biti da Islam nema”civiliziranu ulogu".

Nikakva količina dobre volje, s naše strane, nije dovoljna da se promjeni islamska teologija I njena naslijeđena politička ambicija o pokoravanu svijeta"24".